Bojićev zakon: Ko ima, mora znati odakle mu je

Ko ima – mora znati odakle mu je. To je suština modela koji predlaže jedan od najuglednijih srpskih pravnika, dr Vladan S. Bojić. Zakon o porezu na neopravdano bogaćenje ne dira skromna domaćinstva koja su većina u državi, već one koji su u proteklim decenijama nagomilali enormna bogatstva bez jasnog i dokazivog porijekla. Nije riječ o kazni, niti o konfiskaciji, već o fer porezu – kao što ga plaća svaki građanin. Razlika je u tome što se ovdje oporezuje ono što vlasnik ne može da opravda.

Zakon počiva na pet čvrstih stubova:

• bogatstvo bez porijekla nije bogatstvo, već dug prema društvu,
• porez je pravedna obaveza, a ne kazna,
• prati se imovina, a ne formalni vlasnik,
• ispravljaju se nepravde tranzicije i ratnih godina,
• postupak je transparentan i ustavno održiv.

Pravda na naplati: Novi zakon udara na „ferari bez papira“

Funkcije su još jasnije: punjenje budžeta bez novih kredita, poruka da „brzo bogaćenje“ više nije model za ugled, jačanje povjerenja u državu i vraćanje osjećaja da je pravda mjerljiva, a ne prazna riječ.

Prag je visok – 50.000 eura, poreska stopa umerena – 45%, a zaštita višestepena. Drugim riječima, obični građani nemaju razloga za strah, a ko je uplašen možda ima milione razloga. Ovo je zakon koji šalje snažnu poruku: elita više nije onaj ko vozi ferari bez papira, već onaj ko radi, stvara i poštuje pravila jednaka za sve.

U nastavku je integralni tekst Zakona i detaljno obrazloženje dr Vladana S. Bojića.

Inicijativa

(Skice za Zakon o specijalnom porezu na neopravdanu imovinu)

Poslednje tri decenije Crnu Goru su zadesila dramatična istorijska iskušenja: građanski ratovi, sankcije, NATO agresija, srušen sistem vrijednosti, renegatsvo, identitetske konfuzije, naročito i traume uzrokovane procesom tzv. tranzicije. Tranzicija nije ni danas ekonomski preobražaj, već duboka deformacija društva: A) korupcija i kriminal postali su jasno poželjni oblici snalaženja; B) sistem vrijednosti je poremećen a sva moralna shvatanja izvrnuta; V) čitave generacije su odgajane uz nametnute uzore „brzog bogaćenja“, dok su pravi titulari znanja, rada i poštenja sistemski marginalizovani; G) društvo je radikalno dubinki raslojeno: na jednoj strani „uglađeni primitivci“ u obilju luksuza, a na drugoj – porodice koje razmišljaju kako će sastaviti kraj s krajem. Ta stanje je ostavilo dramatično posledice: izgubljeno je javno povjerenje u državu i institucije. Nema istinskog povratka tom neophodnom povjerenju sve dok naša djeca kao uzore budu gledali one koji se voze u ferarijima i slično—simbolizuju nepravdu i nepravičnost sistema.

Specijalni porez kao instrument oduzinmanja neopravdano stečene imovine

(Normativni temporalni osnov 27.4.1992: ratio decidendi za Crnu Goru)

1. Uvod

Problem oduzimanja protivpravno stečene imovine jedno je od ključnih pitanja savremenih pravnih sistema u postjugoslovenskim državama dobija posebnu težinu zbog tranzicionih procesa. Tek formalno počev od 27.4.1992. sa SR Jugoslavijom mada i neku godinu ranije. Taj datum nije slučajan: od njega počinje period u kojem su u uslovima institucionalne slabostipravne neuređenosti, ratnih i postratnih okolnosti, nastali brojni oblici neopravdanog bogaćenja. U Srbiji, Crnoj Gori i regionu razvila se društvena struktura u kojoj su pojedinci i grupe sticali enormnu imovinu bez adekvatne zakonske kontrole. Bili su slabi i loši pokušaji po Zakonu o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću („Sl. list CG“, broj 58/15, 47/19, 54/24) jer su podrazumijevali prethodnu pravnosnažnu krivičnu presudu uz suviše otežan, prespor postupak i krajnje neadekvatn efekat.

Nužno je tu razdvojiti, razlučiti, razumeti postojeću od predložene legislative:

Prema prirodi i svrsi zakona: 1) Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću: instrument krivičnog prava, represivne prirode. Svrha da se onemogući počiniocima krivičnih djela da zadrže imovinu koja je direktno /indirektno pribavljena izvršenjem krivičnog djela; 2) Zakon o specijalnom porezu na neopravdanu imovinu: instrument poreskog prava, fiskalne prirode. Svrha je da se državi obezbijede stalni prihodi iz specijalnog poreza na imovinu za koju vlasnik ne može dokazati porijeklo nevažno, da li je učinio krivično djelo.

Po uslovima za primjenu: 1) Krivičnopravni zakon: primjenjuje se isključivo po pravnosnažnoj osudi za krivično djelo, tad nastaje pravni osnov za oduzimanje imovine; 2) Poreski zakon: primjena nezavisna od krivičnog postupka. Dovoljno je da poreski organ utvrdi da imovina nije pokrivena dokazanim legalnim prihodima.

Prema šravnoj kvalifikaciji imovine: 1) Krivičnopravni zakon: ima za temu i zadatak „imovinsku korist stečenu kriminalnom djelatnošću“, znači da mora postojati uzročno-posledična veza između krivičnog djela i imovine; 2) Poreski zakon: govori o „neopravdanoj imovini“, što je širi pojam, jer obuhvata imovinu koja nije opravdana legalnim prihodima i kad krivično djelo nije realno dokazano.

Po nadležnosti organa: Krivičnopravni zakon: odluku donosi sud u krivičnom postupku; Poreski zakon: odluku donosi poreski organ, i to u poreskom postupku.

Po pravnom efektu: 1) Krivičnopravni zakon: imovina se oduzima, postaje svojina države kao sankcija vezana za krivičnu osudu; 2) Poreski zakon: vlasnik ostaje formalni vlasnik imovine, ali plaća specijalni porez na procjenjenu vrijednost. To je isključivo fiskalna mjera, nije ma kakva krivične sankcija. Zaključak: Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću i Zakon o specijalnom porezu na neopravdanu imovinu djeluju jasno a u različitim pravnim sferama i ne isključuju jedan drugoga. Prvi zavisi od postojanja krivičnog djela, drugi ne, nego od nepostojanja objašnjenja za imovinu. Tek ih indirektno spaja: istorodan cilj.

Prednacrtom novela na taj zakon 2022. se probalo premjestiti težište na parnicu, kao procesni put, ali je kampanjom da se time aboliraju akteri devedesetih i ranije taj inače veoma zahtjevan poduhvata ostao bez efekta. Nerazmumijevajući apsolutnu zabranu retroaktivnosti u krivičnom pravu, nevladina inteligencija je zagovarala „italijanski model“ previdevši da je on pola vijeka građen i nedostižan za stanje, kapacitet, nizak potencijal Crne Gore da taj pravni transplant kopira i preuzme, pod velikim pitanjem da li bi uopšte zaživeo. Pominjao se i „francuski model“ ali veoma kratko, a onda niz naracija, o bezmalo revolucijama a najmanje lustraciji.

U tom kontekstu tokom 2025. komparativnim analizama ali prije svega vođen našim teškim osobenostima i mentalitetom tražio sam model jasnog, pravno doslednog i institucionalno primjenljivog koncepta. Taj model počiva na uvođenju specijalnog poreza od 45% na svako neopravdano bogatstvo za koje nema (objašnjive) provjerive i dostupne dokumentacije o zakonitom porijeklu s primenom od 27.4.1992. (SRJ) — formalni istorijski datum početka tranzicionog procesa i nepravedenog sticanja.

2. Normativni ustavni i konvencijski osnov

Ustav Crne Gore postavlja okvir u kojem svaki zakon mora biti donet i primenjen. Ključne odredbe odnose se na načelo vladavine prava, pravo svojine, na zabranu retroaktivnosti i javni interes. Javni interes uvođenja specijalnog poreza ogleda se u oporezivanju neopravdanog bogatstva za koje nema (objašnjive) objektivno provjerive dostupne dokumentacije zakonitog porijekla. U EKLJP osnov je članu 7.

3. Pravna priroda specijalnog poreza

Specijalni porez nije usmjeren na redovno oporezivanje prihoda ili imovine, već na zakonomjerno fiskalno tretiranje svake imovine za koju ne postoji provjeriva i dostupna dokumentacija objektivnog legitimnog pravnog osnova sticanja porijekla. On se primenjuje isključivo kada konkretizovan subjekt ne može da dokaže zakonito porijeklo svoje imovine kou je sticao nakon 27.4.1992. Porez je sui generis mjera – dakle, tp nije ni kazna ni konfiskacija, već—fiskalno-pravni instrument pravde.

Specijalni porez na neopravdanu imovinu je vectigal publicum (Specijalni porez je vectigal publicum, a ne sankcija, javni teret radi zaštite fiscus-a, a ne krivična sankcija. To je zakon lex specialis koji omogućava actio in rem, praćenje same stvari bez vremenskog ograničenja, jer nulla poena sine lege ovde nije primenljivo – nije kazna već davanje. Primena specijalnog poreza i krivičnopravne confiscatio su međusobno isključive, u duhu načela ne bis in idem. „Zakon predviđa petostruki nivo remedia iuris, što obezbeđuje plena remedia i ustavnu sigurnost postupka. Salus publica suprema lex esto – javni interes zahtijeva da se neopravdana imovina oporezuje, jer je iustitia fundamentum regnorum. Specijalni porez je vectigal publicum, a ne sankcija. Pet ključnih odgovora o Zakonu o specijalnom porezu na neopravdanu imovinu: 1. Zašto „neopravdana“, a ne „nezakonito stečena“? Termin „nezakonito stečena“ vuče nas u krivično pravo, gde važe stroga pravila o krivici, retroaktivnosti i dokazivanju. Zato su takvi postupci dugi, skupi i često bez ishoda. „Neopravdana“ znači jednostavno: nema dovoljno opravdanja niti dokumenata za porijeklo. To je poreska kategorija, a ne krivična, i zato omogućava državi da deluje brzo i efikasno. 2. Zašto praćenje stvari (in rem), a ne lica? Ako prati samo lice, dovoljno je jednim potezom prenijeti imovinu na rođaka ili firmu–paravan. In rem pristup znači da se prati sama stvar, bez obzira čija je  i svako ko je u tom lancu mora dokazati zakonito porijeklo. Jedino tako se zatvaraju vrata pranju vlasništva. 3. Zašto nema rokova za utvrđivanje i naplatu? Opšti poreski zakoni o opštim rokovima za utvrđivanje i naplatu redovnih poreza ne važe, nego je u pitanju poseban porez (lex specialis) na imovinu koja je akumulirana u tri decenije. Zato se izričito propisuje: specijalni porez se može utvrđivati i naplaćivati bez vremenskog ograničenja, od 27.4.1992. 4. Zašto je ovo „davanje“, a ne sankcija? Specijalni porez nije kazna, jer ne ulazi u krivicu, već javni prihod (vectigal publicum), kao i svaki drugi porez. Ne kažnjava se čovjek, već oporezuje razlika koja nije opravdana. Zato nema ni problem retroaktivnosti: ako nešto nije opravdano — ono je neopravdano i danas i sjutra.5. Kako se ovaj mehanizam razlikuje od finansijske istrage i trajnog oduzimanja imovine? Ako je imovina oporezovana i iznos plaćen u budžet — više se ne može oduzimati krivično. Ako je imovina trajno oduzeta presudom — više ne može biti predmet specijalnog poreza. Dva mehanizma su komplementarna, ali se nikada ne dupliraju. Jedno je fiskalno davanje, drugo je krivičnopravna sankcija. Jednostavno rečeno: ovaj zakon uvodi jasan filter. Sve što je opravdano — prolazi. Sve što nije oporezuje se. A ako je bilo laži i krivičnih dela — onda nastupa tužilaštvo. Klasični poreski postupci su in personam: prati se lice kao obveznik, njegovi prihodi, obaveze i poreska istorija. Ovdje je suština u in rem pristupu: prati se stvar, odnosno imovina sama po sebi, nezavisno od lica koje je trenutni vlasnik.Zašto je to bitno?Zato što se za tri decenije imovina više puta prenosila (rođake, kumove, firme–paravane). Ako zakon bude vezan za lica lako će se izbeći poreska obaveza a ako prati stvar (in rem) svaki kasniji sticalac mora dokazati zakonito poreklo inače imovina ostaje oporeziva.In rem je ta formula koja sprečava da imovina postane čista jednim jedinim prenosom.Zakon sadrži izričitu normu da poreska obaveza po ovom zakonu ne zastareva odenosno da se ne primjenjuju opšti rokovi utvrđivanja i naplate poreza jer tim gubi ratio legis.Ovo je ključna lex specialis norma koja isključuje opšta pravila i štiti svrhu zakona.Poreska obaveza po osnovu ovog zakona ne podliježe rokovima za utvrđivanje i naplatu propisanim poreskim zakonima. Specijalni porez na neopravdanu imovinu može se utvrditi i naplatiti bez vremenskog ograničenja, od 27.4.1992. jer on nije krivična sankcija, već poresko davanje, i ne primenjuje se zabrana retroakcije propisana članom 33 Ustava, članom 7 EK. Imovina bez opravdanja ostaje neopravdana — bez obzira na vrijeme sticanja.

4. Datum —27.4.1992. kao formalni istorijski presjek

Odabir datuma 27.4.1992. ima objektivnu osnovu: toga dana je formirana Savezna Republika Jugoslavija, koji datum simbolizuje presjecanje vrpce tranzicije, iako je ona počela nešto ranije. Dakle, uzimamo da je tada formalno otvoren period tranzicije: masovnog neopravdanog bogaćenja nauštrb— naroda, privrede i države. Porez se zato primjenjuje na cjelokupnu imovinu za koju ne postoji provjeriva i dostupna (autoritativna i van svake sumnje) dokumentacija o zakonitom porijeklu.

5. Procenat od 45% kao umjereni instrument proporcionalnosti

Stopa od 45% nije slučajna: dovoljno visoka da ima preventivni i kompenzacioni efekat, a dovoljno umerena da ostavlja više od polovine, i to od neopravdanog bogatstva za koje nema ni provjerive i dostupne dokumentacije zakonitog porijekla. Time se obezbjeđuje proporcionalnost i usklađenost sa Ustavom i konvecijama i ujedno otklanja umjesnost primjerdbi koje bi se ticale kofiskacijskog karaktera.

6. Jemstva protiv konfiskacionog efekta

Specijalni porez sadrži ugrađena jemstva: oročenost postupka, sudsku kontrolu i fiksnu stopu od 45%. Mjera se primjenjuje samo na onu imovinu bez provjerive i dostupne dokumentacije o zakonitom porijeklu, čime se spriječava proizvoljnost.

7. Praksa Evropskog suda za ljudska prava

Presude ES (Sporrong and Lönnroth, Phillips, Grayson and Barnham, Arcuri, Sud Fondi) potvrđuju da države mogu ograničiti pravo svojine ukoliko postoji javni interes, pod uslovom da ta mera nije konfiskaciona i da ostavlja fer balans. Specijalni porez ostavlja više od polovine neopravdanog bogatstva za koje nema proverive i dostupne dokumentacije o zakonitom poreklu, što otklanja probleme.

8. Ratio decidendi

Specijalni porez 45% na neopravdano bogatstvo za koje nema objektivno provjerive i dostupne dokumentacije o zakonitom porijeklu stečenu nakon 27.4.1992. jeste efikasna, pravno sigurna i proporcionalna mjera. On nije niti konfiskacija niti kazna, već čist fiskalni instrument u funkciji ispravljanja nepravdi tranzicije.

Distinkcija između specijalnog poreza i finansijskih istraga/oduzimanja jeste: A) Finansijska istraga (SDT): ima za cilj da utvrdi da li je imovina pribavljena krivičnim delom. Ako jeste, pokreće se postupak trajnog oduzimanja ili proširenog oduzimanja imovine; B) Trajno i prošireno oduzimanje: to je jasan kazneno-pravni institut. Implicira krivicu i postojanje krivičnog dela, V)

Specijalni porez ne: potpuno je odvojen – to je fiskalni mehanizam, koji oporezuje neopravdanu imovinu bez obzira na krivicu; G) Isključivost:Jednom kada je na iznos nedokazane imovine plaćen specijalni porez i taj novac ušao u budžet, on ne može ponovo biti predmet trajnog oduzimanja; Suprotno bi značilo “dvostruko kažnjavanje” ili bis in idem, što je pravno nedopustivo; Ako, međutim, SDT naknadno utvrdi da je u preostaloj imovini bilo falsifikovanih dokaza ili prikrivenih prihoda, onda taj “novi sloj” postaje predmet krivičnog postupka i eventualnog trajnog oduzimanja. Specijalni porez i trajno oduzimanje nikad se ne preklapaju, jer su komplementarni a isključivi, šta je jednom poreski naplaćeno više ne može biti krivično konfiskovano i obratno je — nemoguće. Specijalni porez je kao javni filter: sve što je opravdano—prolazi, sve što je neopravdano zadržava se u budžetu. Ako se kasnije otkrije da je neko u filter ubacio neke lažne papire, tada nastupa tužilaštvo i krivični sudovi. Ali jedno i drugo nikada se ne mogu duplirati, jer bi to bilo kao da istu stvar dva puta plaćate na kasi

9. Mogućnost primjene u pravni sistem Crne Gore

Za dobru primjenu je potreban poseban zakon (lex specialis), Specijalno odjeljenje u Poreskoj upravi i saradnja sa svim drugim državnim institucijama ali i sa svim relevantnim adresama u inostranstvu. Predmet oporezivanja jeste: neopravdano bogatstvo za koje nema provjerive i dostupne dokumentacije zakonitog porijekla.

10. Zaključak

Specijalni porez od 45% na neopravdano bogatstvo za koje nema provjerive i dostupne dokumentacije o zakonitom porijeklu, sa primjenom od 27.4.1992. nije ničiji tuđ preuzet model, nego model izgrađen na domaćim iskustvima i pravnim graničnicima i unutra i spolja, pa predstavlja originalno autorsko rešenje. To je ustavno prihvatljiv i konvencijski održiv fiskalni instrument, koji ima snagu da ispravi nepravde prošlosti i učvrsti — temelje pravne države u Crnoj Gori.

Skice za Zakon o specijalnom porezu na neopravdanu imovinu“ nisu konačni tekst, već inicijativa – poziv javnosti, struci i političkim akterima da se ovo pitanje stavi u centar pažnje. Pravda se ne mjeri deklaracijama nego djelima. A ovo je djelo koje će pokazati da je Crna Gora zrela država sa svakog aspekta – i pravno i moralno.

Crna Gora ne može više da živi sa pitanjem koje nikada nije dobilo pravi odgovor: kako je moguće da su pojedinci u vremenima ratova, sankcija, sive ekonomije i korupcije akumulirali tolika ogromna bogatstva, dok je većina građana jedva spajala kraj s krajem?Odgovor na to pitanje nije samo moralni, nego i pravni. A pravni odgovor može doći kroz jedan jasan i koncizan zakon – Zakon o specijalnom porezu na neopravdanu imovinu. Ideja je jednostavna: svaka imovina stečena od 27.4.1992. a ne može se dokazati njeno zakonito porijeklo, postaje predmet specijalnog poreskog postupka.Ako se utvrdi da je razlika između vrijednosti imovine i zakonitih prihoda veća od 50.000 eura – na tu razliku plaća se specijalni porez po stopi od 45%. Zašto baš poreski postupak? Ne zato što bi bilo ko želio da „ublaži“ težinu problema, već što taj upravnoporeski put snažno obezbjeđuje: 1) brzinu (za razliku od višegodišnjih krivičnih i parničnih postupaka); 2) pravnu sigurnost (jasni rokovi i postupak); 3) konstitucionalnu izdržljivost (jer nije riječ o krivičnoj sankciji, nikakvoj kazni – već javnom davanju). Domaće sudstvo i tužilaštvo danas nemaju kapacitete: kadrovske i tehničke—da bi efikasno dokazivali porijeklo imovine decenijama unazad—poreski model ojačan najspremnijim domaćim i stranim forenzičarima s visokim iskustvom i licencama za pristup međunarodnim finansijskim tokovima.

1. Specijalno odeljenje Poreske uprave pokreće postupak po službenoj dužnosti, po prijavi bilo kojeg subjekta ili na zahtev Specijalnog državnog tužilaštva.
2. Obveznik u roku od 30 dana dostavlja dokaze o porijeklu imovine.
3. Ako ih ne dostavi ili su oni neuvjerljivi – donosi se rešenje o poreskoj obavezi, utvrđuje se vještačenjem njena visina i obavezuje subjekt na plaćanje pod prijetnjom prinudnog izvršenja shodno odredbama ZIO.
4. Obveznik ima pravo žalbe Ministarstvu finansija u roku od osam dana.
5. Potom slijedi tužba i upravni spor pred Upravnim sudom, pa zahtjev za vanredno preispitivanje presude pred Vrhovnim sudom, ustavna žalba pred Ustavnim sudom i na kraju – predstavka Evropskom sudu za ljudska prava.

Drugim riječima: petostruki nivo pravne zaštite, što je više nego dovoljno da se obesnaže sve primjedbe o navodnoj arbitrarnosti. Ako se u postupku pokaže da postoje neistiniti dokazi ili elementi krivičnih djela – SDT preuzima predmet. Tad na scenu stupa krivično pravo i instituti trajnog oduzimanja imovine.Zašto je ovo pravedno? Javnost i transparentnost (sem limita ličnih podataka): podaci o oporezovanoj i neoporezovanoj imovini biće dostupni javnosti putem javnih registara. Finansijska ravnoteža: stopa od 45% je veoma visoka, ali nikako nije i konfiskaciona – država uzima svoj dio, ali ostavlja prostor da sistem ne postane destruktivan. Istorijska pravda: Crna Gora je dužna da odgovori na pitanje ko je i kako postao „elita“ u društvu.Šta dobijaju građani? Punjenje budžeta bez novih zaduženja, Sredstva za zdravstvo, školstvo i infrastrukturu,Jačanje povjerenja u institucije, Osjećaj da pravda, makar ona i debelo zakasnela, konačno kuca na vrata.

1. Pitanje retroaktivnosti: Ovo nije krivična sankcija, već eksplicitna poreska mjera (fiscus). Upitano porijeklo imovine nema vremensku zaštitu.
2. Pitanje diskriminacije: Prag od 50.000 € štiti sitne slučajeve i obezbjeđuje jednak tretman.

• Pitanje transparentnosti: Javnost i objavljivanje podataka onemogućavaju selektivnost i politički uticaj.

1. Pitanje pravne zaštite: Petostepeni sistem žalbenih mehanizama obezbjeđuje ustavnost i kompatibilnost sa Evropskom konvencijom.
2. Pitanje kapaciteta institucija: Zakon predviđa angažovanje stranih forenzičara i stranog nadzornog odbora, što ojačava domaće kapacitete.

Zakon o specijalnom porezu na neopravdanu imovinu uvodi pravni režim čija je suština da se odgovornost za porijeklo imovine uspostavi bez potrebe za prethodnom krivičnom presudom. On omogućava državi da na osnovu poreskih, a ne krivičnopravnih standarda, odrede porez ili poresku obavezu za imovinu čije porijeklo vlasnik ne može zakonski dokazati. Ovaj zakon služi interesu fiskalne pravde prevencije korupcije, uklanja mehanizam koji bi omogućavao pripadnicima svake vlasti ili drugim ličnostima da zadrže imovinu za koju nemaju relevantne dokaze o legalnim prihodima. I naziv „specijalni porez na neopravdanu imovinu” odražava pravni karakter da se ne radi o kažnjavačkoj mjeri, nego poreskom režimu zasnovanom na nepostojanju opravdanja za imanje imovine, bez krivične odgovornosti.

Prilog: Skice — Prednacrt

ZAKON

O SPECIJALNOM POREZU NA NEOPRAVDANU IMOVINU

I — OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uvodi se specijalni porez na imovinu fizičkih i pravnih lica za koju se u propisanom roku i postupku utvrdi da objektivno nema dokazano zakonito porijeklo (u daljem tekstu: neopravdana imovina).

Član 2

Odredbe ovog zakona primjenjuju se na imovinu stečenu počev od 27.4.1992. Ovaj datum predstavlja polaznu tačku primjene zakona kao prelomni istorijski momenat u ustavnom i ekonomskom poretku Crne Gore.

Član 3

Cilj ovog zakona je:

1. obezbjeđivanje konsolidacije fiskalne i socijalne pravde;
2. jačanje vladavine prava kroz transparentno utvrđivanje porijekla imovine;
3. stabilno i konstantno punjenje državnog budžeta;
4. prevencija i suzbijanje korupcije i svih drugih ilegalnih tokova kapitala.

Član 4

Postupak po ovom zakonu sprovodi isključivo Specijalno odeljenje Poreske uprave (u daljem tekstu: Odeljenje), koje se osniva ovim zakonom sa svojstvom pravnom lica a njegov djlokrug rada i odgovornosti uređuje posebnom Uredbom Vlade Crne Gore.

II — Supsidijarna primena propisa

Član 5

U postupku utvrđivanja i naplate specijalnog poreza na neopravdanu imovinu, na sva pitanja koja nijesu izričito uređena ovim zakonom neposredno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje upravni postupak.

U postupku prinudne naplate specijalnog poreza na neopravdanu imovinu, u dijelu koji nije uređen ovim zakonom, shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje izvršenje i obezbjeđenje, naročito u pogledu prodaje nepokretnosti i namirenja potraživanja iz njihove vrijednosti.

III — DEFINICIJE

Član 6

Pojmovi u smislu ovog zakona:

1. „Imovina“ obuhvata nepokretnosti, pokretne stvari više vrijednosti, novčana sredstva, hartije od vrijednosti, udele/akcije, imovinska prava, kripto-aktivu, umjetnine i dragocjenosti, beneficijarna vlasništva, trastove i srodne pravne aranžmane, u zemlji i inostranstvu.
2. „Neopravdana imovina“ je dio imovine čije porijeklo obveznik ne dokaže iz zakonitih i dokumentovanih izvora.
3. „Nedokazana razlika“ je pozitivna razlika između ukupne vrijednosti imovine i zbira dokazanih zakonitih prihoda i opravdanih izvora finansiranja.
4. „Dokazni standard“ u upravno-poreskom postupku je standard—preovlađujuće vjerovatnoće.

IV— JAVNOST I REGISTAR

Član 7

Postupak po ovom zakonu je u pravilu javan. Elektronski registar neopravdane imovine vodi i objavljuje Ministarstvo finansija, a unosi u Registar vrše se nakon pravnosnažnosti rješenja, izuzev ako javni interes zahtjeva ranije objavljivanje uz odgovarajuću zaštitu ličnih podataka. Elektronski Registar neopravdane imovine, nakon pravnosnažnosti čini javnim podatke o: identitetu obveznika, opisu, vrijednosti imovine, nedokazanu i dokazanu razliku opbadane imovine, razloge utvrđenja i neutvrđenja, iznos poreza i status postupka, uz zaštitu podataka o ličnosti samo u mjeri dužnog minimuma zakonitosti.

Član 8

Godišnji izvještaj o primjeni ovog zakona objavljuje se u „Službenom listu Crne Gore“ i na internet stranici Ministarstva finansija.

V — DOSEG, PRAG I IN REM PRINCIP

Član 9

Obveznik je svako fizičko ili pravno lice koje posjeduje imovinu čija vrijednost premašuje dokazane zakonite prihode i opravdane izvore finansiranja.

Član 10

Postupak se obavezno pokreće najkasnije u roku od 30 dana kada se vještačenjem utvrdi da nedokazana razlika u imovini prelazi 50.000 (pedeset hiljada) eura.

Član 11 (in rem)

Poresko utvrđivanje po ovom zakonu je in rem: poreska obaveza prati stvar/imovinu, bez obzira na promjene vlasništva.

Trenutni vlasnik/držalac dužan je dokazati zakonito porijeklo; u suprotnom imovina se tretira kao neopravdana u mjeri nedokazane razlike. Na imovinu se upisuje poresko založno pravo (registzrovana zaloga ili hipoteka) do namirenja.

Član 12

Ovaj zakon se primjenjuje i na imovinu u inostranstvu koja pripada, direktno ili indirektno, obvezniku povezanom sa Crnom Gorom (državljanstvo, prebivalište, sjedište ili mjesto efektivnog upravljanja ili efektivnog prebivanja), kao i na imovinu korišćenu u Crnoj Gori.

VI — OSNOVICA, STOPA I ROKOVI (LEX SPECIALIS)

Član 13

Osnovicu čini nedokazana razlika između vrijednosti postojeće imovine (po tržišnoj vrijednosti na dan utvrđivanja) i svih dokazanih i objektivno dostupnih i provjerivih zakonitih prihoda odnosno izvora.

Član 14

Stopa specijalnog poreza iznosi 45%.

Odjeljenje samostalno ili na zahtjev obveznika putem sudskog vještaka vrši preračun i pretvaranje procentualnog utvrđenog iznosa neopravdane imovine u apsolutni novčani ekvivalent.  

Član 15 (lex specialis – rokovi)

Poreska obaveza po ovom zakonu utvrđuje se i naplaćuje bez opštih rokova zastarjelosti propisanih opštim poreskim propisima.

Postupak se može pokrenuti u odnosu na imovinu stečenu počev od 27.4.1992. bez vremenskog ograničenja od tog datuma, a u pogledu kasnije stečene imovine — bez ograničenja sve dok imovina postoji  ili je dostupna naplati.

Član 16

Poreska obaveza po ovom zakonu ne zastarjeva.

VII — POKRETANJE I OBEZBJEĐENJE

Član 17

Postupak pokreće Odeljenje po službenoj dužnosti, ili po prijavi bilo kojeg lica, ili na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT).

Član 18

Radi obezbjeđenja naplate potrživanja, Odjeljenje može zatražiti od suda izvršenja po odredbama zakona kojim se uređuje izvršenje i obezbjeđenje sve nužne privremene mjere: upis zabrane otuđenja/opterećenja, kao i sve druge propisane mjere za obezbjeđenje novčanog potraživanja.

Član 19

Kada neopravdana imovina obveznika specijalnog poreza obuhvata nepokretnosti, a dio neopravdane imovine u visini od 45% njene vrijednosti može biti fizički odvojen, izvršiće se razlučenje tog dijela i prenos u korist države.

Ako fizičko razlučenje nije moguće, Specijalno odjeljenje će:

1. Ponuditi obvezniku da u određenom roku otkupi dio imovine koji odgovara 45% njene vrijednosti, kako bi imao prvi priliku da zadrži nepokretnost;
2. Ako obveznik ne iskoristi pravo iz tačke 1 ovog stava, nepokretnost će se iznijeti na javnu prodaju (licitaciju);
3. Ako javna prodaja ne uspije, Specijalno odjeljenje će svoje potraživanje namiriti shodno odredbama zakona kojim je uređena prodaja hipotekovanih nepokretnosti.

Član 20

U postupku prinudne prodaje nepokretnosti Specijalno odjeljenje ima svojstvo pravnog lica i položaj hipotekarnog povjerioca, sa svim pravima i ovlašćenjima koja proizilaze iz zakona kojim se uređuje izvršenje i obezbjeđenje, uključujući i pravo da vrednošću svog potraživanje plati, kupi i preuzime nepokretnosti po cijeni koja odgovara visini dospjelog poreskog potraživanja.

Član 21

Naplata specijalnog poreza na neopravdanu imovinu smatra se naplatom javnog prihoda i ima prioritet u odnosu na sva ostala potraživanja, osim onih koja po zakonu uživaju isti ili veći stepen prioriteta.

VIII — DOKAZIVANJE I TERET DOKAZA

Član 22.

Obveznik je dužan da u roku od 30 dana od prijema poziva dostavi validne i pravno autoritativne dokaze o zakonitom porijeklu imovine i podatke o kredibilnim izvorima finansiranja.

Član 23.

Ukoliko obveznik ne dostavi dokaze u roku, ili su oni očigledno neuvjerljivi, dio imovine smatra se neopravdanim u visini nedokazane razlike.

Član 24.

Svi državni organi, kao i jedinice lokalne samouprave, javni registri, banke, osiguravači, notari, Centralna banka i drugi subjekti iz sistema sprečavanja pranja novca dužni su da bez odlaganja dostave tražene podatke i dokumentaciju.

IX — RJEŠENJE I SUDSKA ZAŠTITA

Član 25

Po sprovedenom postupku, Odeljenje donosi rješenje o utvrđivanju specijalnog poreza. U rješenju se navode činjenice, pravni osnov, osnovica, stopa, iznos, rok plaćanja, mjere obezbjeđenja i upis poreskog založnog prava.

Odjeljenje rješenjem utvrđuje visinu specijalnog poreza na neopravdanu imovinu na osnovu obavljenog vještačenja u apsolutnom iznosu i istim rješenjem obavezuje obveznika da utvrđeni iznos plati u roku od 30 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja, odnosno dana vještačenja, do konačne isplate i troškovima postupka, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Vještaci se određuju sa spiska stalnih sudskih vještaka Crne Gore a u složenim slučajevima kredibilnih međunarodnih institucija.

Rješenje iz stava 2 ovog člana ima snagu izvršne isprave.

Član 26

Obveznik ima pravo žalbe Ministarstvu finansija u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

Član 27

Rješenje Ministarstva finansija je konačno i izvršno u smislu Zakona o upravnom postupku. Pokretanje upravnog spora ne odlaže izvršenje, osim ako sud rješenjem ne odluči drugačije.

Član 28

Upis poreskog tereta u javne knjige proizvodi djelovanje prema trećim licima.

Prava stečena od trećeg lica uz naknadu i u dobroj vjeri prije upisa tereta i prije dostavljanja rješenja ne mogu biti dovedena u pitanje, uz zadržavanje prava države na regres prema licu koje je izazvalo umanjenje ili onemogućilo naplatu.

Ako je rješenje dostavljeno ili je upis izvršen, dobra vjera je nedovoljna i ne može se suprotstaviti izvršenju poreskog tereta izuzev ako to lice dostavi objektivne dokaze koji su ga onemogućili da pristupi javnim knjigama.

Član 29

Protiv konačnog rješenja obveznik može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom. U slučaju odbijanja tužbe, obveznik ima pravo na zahtjev za preispitivanje presude Vrhovnom sudu Crne Gore, ustavnu žalbu Ustavnom sudu Crne Gore, kao i u konačnom predstavku Evropskom sudu za ljudska prava.

X — MEĐUNARODNI FORENZIČARI I STRANI NADZORNI ODBOR

Član 30

U postupku učestvuju međunarodni forenzičari koje angažuje Vlada na predlog Ministarstva finansija, uz prethodnu saglasnost Savjetodavnog nadzornog odbora. Forenzičari nemaju mogućnost odlučivanja ali imaju dužnost postupanja pos vim postavljenim zadacima u oblastima revizije, procjene kao i traganja za imovinom u inostranstvu.

Osniva se Savjetodavni odbor od pet članova koje predlažu relevantne međunarodne organizacije. Odbor prati transparentnost i objektivnost postupka, ukazuje na eventualne opstrukcije i objavljuje javne godišnje izvještaje.

Član 31

Osniva se Strani nadzorni odbor od pet do sedam članova koje predlažu relevantne međunarodne organizacije. Odbor prati zakonitost, nepristrasnost i efikasnost postupaka i objavljuje javne godišnje izvještaje.

Član 32

Forenzičari i Odbor imaju pristup podacima u mjeri nužnoj za svrhu postupka, uz poštovanje propisa o tajni podataka i zaštiti ličnih podataka.

Član 33

Vlada je dužna da u roku od 60 dana po stupanju na snagu ovog zakona obrazuje posebnom uredbom Specijalno odjeljenje pri Poreskoj upravi, kao i donese uredbu o njegovoj organizaciji, zadacima, ovlašćenjima i odgovornostima. U istom roku Vlada obrazuje i Savjetodavni nadzorni odbor od pet članova čiji se sastav, djelokrug, ovlašćenja i odgovornosti uređuju posebnom uredbom.

Vlada je dužna da konstantno na inicijativu ministara ili drugih relevantnih suvjekata angažuje kredibilne strane forenzičare po posebnim potrebama (ad hoc) ili na duži vremenski period kada to iziskuje određeni slučaj odnosno situacija.  

XI — SPONA SA SDT

Član 34

Po pravnosnažnosti konačnog rješenja, ako postoji indicija da u preostaloj imovini ima neistinitih dokaza ili prikrivene imovine, Odeljenje dostavlja kompletan spis

SDT vodi finansijske istrage.

Član 35

Ukoliko SDT utvrdi postojanje bića krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti, odmah pokreće krivične postupke i postupke trajnog ili proširenog oduzimanja za imovinu koja nije već obuhvaćena plaćenim specijalnim porezom.

XII — ISKLJUČIVOST MEHANIZAMA (NE BIS IN IDEM – FISKALNO)

Član 36

Imovina/iznos koji je obuhvaćen i namiren specijalnim porezom ne može biti predmet trajnog ili proširenog oduzimanja u krivičnom postupku.

Imovina koja je trajno oduzeta pravnosnažnom sudskom odlukom ne može biti predmet utvrđivanja i naplate specijalnog poreza.

Ova isključivost se odnosi na isti predmet i isti iznos.

XII  NAPLATA I KAMATE

Član 37

Specijalni porez dospijeva u roku od 30 dana od dostavljanja konačnog rješenja. Na neblagovremeno plaćeni porez obračunava se zatezna kamata po propisanoj stopi.

Član 38

Prinudna naplata se sprovodi po pravilu hitnosti: blokadom računa, namirenjem iz zarada/primanja, prodajom imovine i drugim mjerama po poreskim propisima. Na imovini se upisuje poresko založno pravo do namirenja.

XIII — PREKRŠAJNE I KRIVIČNE ODREDBE

Član 39

Fizičko lice koje ne dostavi tražene dokaze ili opstruiše postupak kazniće se novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 eura.

Član 40

Pravno lice koje ne dostavi tražene podatke kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 100.000 eura, a odgovorno lice od 2.000 do 20.000 eura.

Član 41

Ko radi izbjegavanja poreza podnese lažne ili falsifikovane dokaze odgovara po krivičnom zakonu; Odeljenje je dužno bez odlaganja pisano sa svim prilozima da obavijesti nadležno tužilaštvo..

XIV— PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 42

Vlada, na predlog Ministarstva finansija, donijeće podzakonske akte za primjenu ovog zakona u roku od 60 dana od stupanja na snagu, uključujući metodologiju procjene tržišne vrijednosti i vođenje Registra.

Član 43

Odredbe ovog zakona imaju svojstvo lex specialis u odnosu na opšte poreske propise i propise o rokovima utvrđivanja i naplate poreza.

Član 44

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana njegovog objavljivanja u „Službenom listu Crne Gore“.

Podgorica 20. septembar 2025.

Dr Vladan S Bojić, advokat

Specijalni porez na neobjašnjivo bogatstvo—neopravdan imovinu u visini od 45% s primjenom od 27.4.1992. je originalno autorsko rešenje kao odgovor na sistemske slabosti postojećeg zakonodavnog okvira u Crnoj Gori. Njegova suština je što nije riječ o krivično-pravnoj sankciji ni o konfiskaciji, već o sui generis fiskalnoj mjeri koja djeluje u javnom interesu i očuvanju osnovnih ustavnih jemstava građana. Kroz analizu ustavnih odredbi, relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava pokazano je da ovaj model ima sve pretpostavke ustavne i konvencijske održivosti.