Kristijan Švarc-Šiling  [ DW ]

06. 06. 2023. 15:56

Švarc-Šiling: Za novu politiku na Zapadnom Balkanu - kazniti počinioce, saslušati žrtve

Derek Čolet, savjetnik ministarstva spoljnih poslova SAD i Gabrijel Eskobar, povjerenik SAD za zapadni Balkan, 18. maja su u odboru američkog Senata za spoljnu politiku (U.S. Foreign Relations Committee, FRC) i odgovarali na pitanja o politici SAD na zapadnom Balkanu.

Bilo je zanimljivo, ali i razočaravajuće vidjeti i čuti kako dvojica diplomata SAD i ljudi koji učestvuju u oblikovanju politike prema zapadnom Balkanu zaobilaze odgovore i izbjegavaju precizne informacije. Koristili su brojne lijepe riječi: demokratija, suverenost i teritorijalni integritet – i prije svega pristupanje EU. Nažalost, ostalo je kod te površnosti bez puno sadržaja. Ja sam bio razočaran.

Prije 30 godina doživio sam kako su SAD s ministrom spoljnih poslova Vorenom Kristoferom bezuspješno pokušavale da nepomičnu EU pokrenu na stvarni angažman u bivšoj Jugoslaviji. Sramota za Brisel s obzirom na tadašnje ratne zločine.

Zašto se udvaraju Vučiću?

Još se dobro sjećam kako je predsjednik Klinton poslije tri godine krajnje brutalnog rata i genocida u Bosni i Hercegovini sam odlučio da podrži tu zemlju.

I zato danas ne razumijem, šta je cilj poltike SAD na zapadnom Balkanu.

Zašto su pragmatični Amerikanci odabrali predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kao „jakog čovjeka" na zapadnom Balkanu? Predsjednik spoljnopoltičkog odbora, senator Robert Menendez, s pravom je prilikom saslušanja postavio pitanje, zašto SAD sarađuje s nekim ko, kao što je Njujork tajms iscrpno izvijestio, njeguje prisne odnose s kriminalnim miljeom. Zašto se udvara nekome kome je Rusija strateški veoma draga. Zašto se traži bliskost upravo sa Srbijom koja je svojom etnonacionalističkom politikom – svi Srbi u jednoj državi – jedan od katastrofalnih uzročnika sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

Na ta pitanja dvojica visokoranigiranih diplomata SAD nijesu mogli da odgovore.

Na osnovu kojih analiza se nekim zemljama Balkana daje prednost, a druge se kažnjavaju?

Povratak etnonacionalizmu?

Objavljeno je nekoliko analiza o novom kursu politike SAD na Balkanu. S nekima se slažem. Mogu čak razumjeti da postoje razlozi, zašto Amerikanci traže rješenje koje je za njih navodno pragmatično. Rusija, Kina, Tajvan – sve te zemlje su više u fokusu svjetske politike nego Balkan. Ali, to nije razlog da se podržava hegemonistička politika na zapadnom Balkanu, kako bi se etablirali novi odnosi snaga i pritom žrtvovale zemlje kao što su Bosna i Hercegovina, Crna Gora ili Kosovo.

Da li stvarno žele da Bosnu i Hercegovinu još više vrate u etnonacionalizam? Iako tvrde da se bore upravo protiv tog etnonacionalizma?

Indirektna pomoć secesionizmu

Iako sankcijama i upozorenjima pokušavaju da drže u šahu predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, indirektno mu se pomaže u sprovođenju njegovih secesionističkih planova. SAD su odlučile da se bore protiv korupcije na zapadnom Balkanu, uključujući i sankcijama, pa ipak pritom podržavaju najkorumpiranije političare.

Prisjetimo se kako je sadašnji predsjednik SAD Džozef Bajden, tada senator, aprila 1993. svojim izvještajem „Suprotstaviti se agresiji: Milošević, bosanska republika i savjest Zapada", pred istim ovim odborom pozvao da se pomogne Bosni i Hercegovini, da se završi rat.

Bez strategije i opasno

Da li predsjednik Bajden odobrava to što danas radi ministarstvo spoljnih poslova SAD? Da li zna da SAD svojom sadašnjom politikom vrijeđaju žrtve tadašnjih etničkih ciljeva ratova iz 1990-ih godina?

Dan nakon saslušanja, Bajden je u Senatu predložio Džejmsa Obrajana za novog podsekretara za Evropi i Evroaziju. Obrajan je 1995. učestvovao u izradi Dejtonskog mirovnog sporazuma, a u vrijeme kad sam bio visoki predstavnik u BiH radio je u grupi stručnjaka za reformu ustava, koju sam osnovao. On je iskusni pravnik i bivši američki specijalni povjerenik za zapadni Balkan, koji dobro poznaje Bosnu i Hercegovinu i region.

Nadam se da su u Vašngtonu s njegovim imenovanjem ipak shvatili da se kurs mora korigovati, čime će se sadašnja politika SAD prema zapadnom Balkanu, koja je štetna, bez strategije, bez rezultata i opasna, usmjeriti na novi put. Ali, sve dok je Derek Čolet na svojoj sadašnjoj funkciji u učestvuje u kreiranju poltike prema Zapadnom Balkanu, mogu nažalost samo da budem poluoptimističan.

EU slijepo sledi SAD

Nakon najnovijeg izbijanja nasilja na sjeveru Kosova, u kojem su militantni srpski demonstranti povrijedili vojnike KFOR-a, SAD su – potpuno nerazumljivo – jednostrano najavile sankcije protiv Kosova. I ovdje SAD – kao i EU – gotovo uopšte ne reaguju na provokativnu srpsku politiku, naprotiv. EU i SAD jednostavno prihvataju to što Vučić iz Beograda sprječava da se kosovski Srbi integrišu u državu Kosovo. Kosovskom premijeru Aljbinu Kurtiju se čak uskraćuje podrška jer se on očigledno ne da uključiti u američke planove.

Zašto EU i Njemačka gotovo slijepo slijede SAD? To što EU nije sposobna za samokritiku i čini istu grešku kao i prije 30 godina s ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem, to je dokaz nesposobnosti.

Presuda koja sve mijenja

Haški tribunal je 31. maja izrekao svoju posljednju presudu u procesu koji je trajao 20 godina, o dva vodeća čovjeka srpske državne bezbjednosti u ratovima 1990-ih godina u Bosni i Hrvatskoj. Obojica su dobili po 15 godina zatvora, između ostalog zbog organizovanja udruženog zločinačkog poduhvata i protjerivanja ne-Srba u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj.

Glavni tužilac Serž Bramerc je jasno rekao: „Ova presuda sve mijenja." I zaista: ova presuda bi morala da ima veliki uticaj na vrjednovanje tadašnjeg rata. To je dokaz da je Srbija aktivno učestvovala u ratu protiv BiH. Zato taj rat nikad više ne može biti nazvan „građanskim ratom". Sad je konačno i zvanično potvrđeno, ono što smo svi mi zapravo znali oduvijek: Srbija je bila aktivno uključena u tadašnji rat.

Ali, sad se postavlja pitanje, hoće li ova presuda u EU i SAD nešto promijeniti u njihovoj politici prema Zapadnom Balkanu. Da li će svi i dalje posmatrati Aleksandra Vučića i Srbiju kao glavne aktere na zapadnom Balkanu i udvarati im se? Nije li konačno došlo vrijeme da se odluči da se stvari preokrenu i da prednost drugačijoj politici na Zapadnom Balkanu? Politici u kojoj će postojati konskvence za krivce i počinioce zločina, a žrtve konačno biti saslušane.

Prof. dr Kristijan Švarc-Šiling (rodj. 1930. godine) bio je od 1982. do ’92. ministar za poštu i telekomunikacije u njemačkoj vladi kancelara Helmuta Kola. Iz protesta prema uzdržanosti njemačke vlade tokom rata u BiH podnio je ostavku. Deset godina bio je međunarodni medijator za BiH, u periodu 2006-2007. obavljao je funkciju Visokog predstavnika u BiH. Povremeno piše kolumne za DW.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.