Zilke Vinš, Sven Teniges  [ DW ]

17. 09. 2025. 08:48

Kraj jedne ere: Povodom smrti Roberta Redforda

Robert Redford je u utorak ujutru (16. septembra 2025) preminuo u 89. godini života, u svom domu u Sandensu, u planinama Jute – „na mjestu koje je volio, okružen ljudima koje je volio", navodi njegova agencija u saopštenju.

Redford je bio holivudska legenda. Bez obzira na slavu, uvijek je bio povezan s prirodom.

„Drugi imaju psihoanalizu, ja imam Jutu", navodno je odgovorio Redford na pitanje kako opstaje u surovom holivudskom svijetu. Ta njegova izjava zvuči uvjerljivo, jer je glumca vezivalo mnogo toga za surovu prirodu te države. Tu je decenijama živio, zajedno sa svojom drugom suprugom, njemačkom slikarkom Sibilom Zagars.

Nadomak Holivuda - a ipak daleko

Rođen je u Kaliforniji – 18. avgusta 1936. u Santa Monici, u okrugu Los Anđeles. Geografski blizu Holivuda, ali ustvari daleko. Odrastao je u skromnim uslovama, kao sin čovjeka koji je raznosio mlijeko po kućamama. Rani gubitak majke, 1955. godine, potpuno ga je izbacio iz ravnoteže i odveo u alkohol – zbog čega je izgubio bejzbol stipendiju za studije.

Radio je zatim na naftnim poljima Kalifornije, a potom krenuo na put po Evropi, da okuša različite umjetničke akademije. Nakratko je u Firenci radio i kao ulični slikar.

Proboj kao razbojnik

Po povratku u SAD, posle debitantskog nastupa na Brodveju i sporednih TV uloga, Redford se prvi put pojavio na velikom platnu u ratnom filmu o Koreji „Iza neprijateljskih linija".

Tek 1967. u filmu „Bosi u parku", gdje je igrao rame uz rame s Džejn Fondom karijera zaista kreće. Sa Fondom je snimio ukupno četiri filma. Za skoro pola vijeka zajedničkog rada, oboje su 2017. na Filmskom festivalu u Veneciji dobili počasnog Zlatnog lava.

Pogođena viješću o njegovoj smrti, Džejn Fonda je izjavila: „Ne mogu da prestanem da plačem. Mnogo mi je značio i bio je u svakom pogledu divan čovjek. On je predstavljao ono lice Amerike za koje i dalje moramo da se borimo."

Redforda postaje zvijeza vesterna 1969. sa filomom „Buč Kasidi i Sandens Kid". U Sidni Polakovom epskom vesternu „Džeremaja Džonson" iz 1972. igrao je glavnu ulogu. Snimanje je djelimično obavljeno na Redfordovom ranču u Juti. U krimi-komediji „Žaoka" (1973) ponovo je stao pred kameru s Polom Njumanom. Film je dobio i Oskare i donio veliki novac.

U to vrijeme ljevičarski nastrojeni Redford skreće u politički film. Godine 1975. glumio je u „Tri dana Kondora", a 1976. kao istraživački novinar u filmu o Votergejt skandalu – „Nepodmitljivi".

Tandem Robert Redford i Sidni Polak

Redford više puta radio s rediteljem Sidnijem Polakom, koji je režirao mnoge njegove filmove – među njima i ljubavni film „Moja Afrika" (1985).

A 1998. godine sa „Šaptačem konjima" Redford je prvi put i režiser, pored toga igrao glavnu ulogu. Kritika ga je, međutim, dočekala prilično rezervisano. Više puta nakon toga Redford je najavljivao da će zauvijek ostaviti glumu.

Ipak, 2014. pojavio se i u svijetu Marvelovih superheroja – kao protivnik Kapetana Amerike u filmu „Povratak prvog Osvetnika". Posljednju veliku ulogu imao je 2018. u filmu „The Old Man And The Gun". Njegovo zaista posljednje pojavljivanje pred kamerom, iako kratko, bilo je 2019. u ostvarenju „Avengers: Endgame", poslije čega se zvanično povukao.

Zaštitnik prirode i filmske umjetnosti

Robert Redford bio je i strastveni podržavalac nezavisnog filma. Godine 1981. osnovao je Sandens institut, s ciljem da pomogne nezavisnim produkcijama i autorima. Iz toga je proistekao Sandens filmski festival, koji je mnoge filmove učinio dostupnim široj publici i donio im uspjeh.

Podjednako snažno zalagao se i za zaštitu životne sredine. Koristio je svoju slavu da upozori na klimatske promjene, izumiranje vrsta i odgovornost politike. Redford je podržavao inicijative za obnovljive izvore energije, govorio pred Ujedinjenim nacijama o klimatskoj krizi i bio jedan od najpoznatijih zagovornika očuvanja američke divljine.