Nenad Krajcer (po agencijama)  [ DW ]

08. 10. 2025. 12:25

Njemačka pooštrava migrantsku politiku

Nova vlada demohrišćanskog kancelara Fridriha Merca od prvog dana nakon stupanja na vlast u maju proglasila je za jedan od svojih glavnih prioriteta drastično ograničavanje neregulisanih migracija. Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Dobrint preuzeo je i na nivou Evropske unije ulogu inicijatora i brže implementacije strožih zakona koji bi omogućili brža protjerivanja onih koji nemaju pravo na zaštitu.

Ali na udaru su se našli ne samo mogući budući useljenici, nego i stranci koji već žive u Njemačkoj. Nova demohrišćansko-socijaldemokratska vlada u svoj koalicioni sporazum uvrstila je i ukidanje ubrzanog procesa sticanja njemačkog državljanstva koje je bivša vlada socijaldemokrata, zelenih i liberala donjela samo godinu dana ranije. Tim zakonom trebalo je omogućiti da se zahtjev za upis u knjigu njemačkih državljana može podnjeti već nakon pet godina regularnog boravka, a ne nakon osam, što je do skoro važilo.

Tadašnja vlada Olafa Šolca vjerovala je da će olakšanom naturalizacijom privući toliko potrebne strane stručnjake. Sticanje državljanstva bilo je olakšano i pripadnicima prve generacije takozvanih gastarbajtera, koji do tada nisu mogli dobiti njemački pasoš zbog nedovoljnog poznavanja njemačkog jezika.

Prema mišljenju saveznog ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Dobrinta, „turbo-naturalizacija“ predstavlja pogrešan put. Po njemu, njemački pasoš mora da stoji na kraju, a ne na početku integracionog procesa.

Kakve su reakcije na planirano ukidanje?

Mišljenja su podijeljena. Predsjednik Savjetodavnog vijeća za integraciju i migraciju Vinfrid Klut smatra ovaj korak razumnim, jer se time ispravlja utisak da se njemačko državljanstvo može previše lako steći.

S druge strane, istraživač migracija Herbert Briker sa Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja upozorava da bi povlačenje mjere moglo da smanji podsticaj visoko kvalifikovanima da dođu u Njemačku.

Kako bi se mogao podnjeti zahtjev za ubrzano državljanstvo nakon tri godine, kandidati moraju da dokažu posebna postignuća u integraciji – na primjer u školi, na poslu ili kroz volonterski angažman. Takođe, moraju sami da mogu da finansiraju životne troškove sebe i porodice i da dokažu viši nivo poznavanja njemačkog jezika.

Za državljanstvo nakon pet godina zahtjevi su nešto blaži, na primjer po pitanju jezika, ali se i dalje mora samostalno pokrivati životni trošak.

Koliko se ljudi brže naturalizovalo?

Pouzdani ukupni podaci za Njemačku još nisu poznati. Prema istraživanjima raznih medija u saveznim pokrajinama i većim gradovima, brojke su vrlo niske.

Iako je prošle godine zabilježen rekordni broj dodjela državljanstva, neke pokrajine su prijavile samo jednocifreni broj „turbo-naturalizacija“, druge dvocifreni, a jedino je Berlin zabilježio trocifren broj. Ukupno gledano, udio posebno brzih naturalizacija vjerovatno je bio manji od jednog procenta.

Ali mediji su poslednjih mjeseci pisali i o zloupotrebama dokaza o poznavanju njemačkog jezika. Problem je, prema mnogima, i to što zahtjev više nije nužno podnjeti lično, već se čitav proces može obaviti i onlajn.

O čemu je riječ u reformi EU sistema azila?

Drugi veliki projekat u procesu ograničavanja migracija jeste reforma Zajedničkog evropskog sistema azila (GEAS). Ta reforma predviđa ujednačene postupke na spoljnim granicama Evropske unije, s ciljem da se migranti po potrebi mogu direktno odatle deportovati. Takođe, predviđa se mogućnost vraćanja tražilaca azila u takozvane sigurne treće zemlje, gdje bi se njihovi zahtjevi zatim razmatrali.

Osim toga, trebalo bi da se promijeni i dosadašnji takozvani Dablinski postupak, koji određuje koja je država članica odgovorna za obradu zahtjeva za azil. Mnogi kritikuju da je dosadašnji sistem neefikasan. Države članice imaju rok do juna 2026. za sprovođenje reforme.

Kako izgleda sprovođenje u Njemačkoj?

Njemačka vlada je početkom septembra pokrenula proces prenošenja EU-reforme azila u njemačko zakonodavstvo. Vlada je odobrila nacrt zakona koji je izradio ministar unutrašnjih poslova Dobrint, o kojem se sada treba odlučiti.

Dobrint, međutim, stalno naglašava da ne želi na tome da stane, već da želi da „pooštri i ojača“ reformu. O tome je prošle subote u Minhenu, na drugom vanrednom samitu u samo nekoliko mjeseci, razgovarao s nekoliko svojih kolega ministara iz Evropske unije.

Jedna od glavnih tema je takozvani „povezni element“: on predviđa da migranti moraju da imaju neku vezu s trećom zemljom u koju bi trebalo da budu vraćeni ili u kojoj bi im se vodio azilantski postupak. CDU, CSU i SPD žele, prema koalicionom sporazumu, da ukinu taj uslov. Za to se zalažu i druge države članice EU.

Šta kažu kritičari?

Organizacije za zaštitu izbjeglica, kao i za ljudska i dječja prava, upozoravaju da bi ubuduće mnoge izbjeglice mogle da završe u svojevrsnim zatvorenim centrima, što bi predstavljalo oblik pritvaranja. Takav oblik de fakto zatvora mogao bi da obuhvati i porodice s djecom, upozoravaju organizacije poput Pro Asyl, Amnesty International i Njemačkog dječijeg fonda. Nacrt zakona predviđa mogućnost ograničenja slobode kretanja, pa i pritvaranja.

Kakvo je stanje na evropskom nivou?

Evropska komisija već je u maju predložila da povezanost tražilaca azila s trećim zemljama više ne bude obavezna. Prema tom predlogu, već bi sam prolazak kroz neku „sigurnu treću zemlju“ mogao biti dovoljan. Uz to, sporazumi o migracijama s drugim državama mogli bi omogućiti deportaciju u zemlje s kojima je potpisan ugovor, pod uslovom da je zagarantovano razmatranje zahtjeva za azil.

O tim izmjenama još treba da se izjasne Evropski parlament i Savjet Evropske unije. Isto važi i za novi Zajednički evropski sistem povratka, koji je Komisija u martu predložila radi efikasnijih i bržih deportacija.