Žanet Cvink  [ DW ]

22. 10. 2025. 12:43

Četbot nije prijatelj: Zašto nam treba ljudska bliskost

Svoju najbolju prijateljicu upoznala sam na putu do škole. Živjele smo u istoj ulici, provodile vrijeme zajedno i postale najbolje prijateljice. Ljubavne veze su dolazile i odlazile, neke su ostajale u našim životima, a danas živimo u različitim gradovima. Ali naše duboko prijateljstvo i dalje traje i u to smo obje sigurne — trajaće zauvijek.

Prema istraživanju naučnika sa Univerziteta u Kanzasu, da bi neko postao najbolji prijatelj ili prijateljica, potrebno je da zajedno provedete oko 730 sati – otprilike koliko traje jedan mjesec.

Da bi se poznanstvo pretvorilo u prijateljstvo, potrebno je između 80 i 100 sati zajedničkog vremena, a najmanje 200 sati da biste postali bliski prijatelji. Koliko tačno sati je potrebno da neko dobije titulu „najbolje prijateljice“, istraživači ipak nisu precizno izračunali.

Takva prijateljstva, u kojima možemo jedno drugom sve da ispričamo, imamo samo s nekolicinom ljudi – najviše s troje, kažu psiholozi. Ali i dobra, opuštena prijateljstva doprinose našem osjećaju blagostanja.

Kako i gdje upoznajemo prijatelje?

S prijateljima dijelimo zajedničke interese, smisao za humor ili slične navike. Zbog toga ih često upoznajemo tamo gdje se redovno zadržavamo i gdje kroz duže vrijeme više puta srećemo iste ljude.

U jednoj anketi u Njemačkoj više od dvije trećine mladih i mladih odraslih izjavilo je da su sve ili većinu svojih dobrih prijatelja upoznali u školi, na fakultetu ili na poslu. Sport, hobiji i krug poznanika takođe nude mnogo prilika za sklapanje prijateljstava.

Kako odlučujemo s kim ćemo se sprijateljiti?

Čini se da i fizička blizina ima uticaj. Jedna studija je pokazala da se učenici koji sjede jedni pored drugih u učionici češće sprijatelje nego oni koji sjede dalje. Hoće li nam osoba s kojom dijelimo klupu zaista postati dobra prijateljica, na kraju zavisi od toga koliko nam je slična, pokazuje ista studija.

„Kada se okružim ljudima koji su mi slični i koji odražavaju moje vrijednosti ili stavove, tada se osjećam dobro – to je kao mala nagrada“, kaže Ana Šnajder, profesorka psihologije na Univerzitetu u Triru, koja između ostalog istražuje uticaj digitalizacije na društvo.

„Slični ljudi su kod mnogih tema na istoj talasnoj dužini, što razgovore čini lakšim“, dodaje Tobijas Altman, psiholog sa Univerziteta Duizburg-Esen, koji proučava uslove za stvaranje prijateljskih odnosa.

Sličnost, izgleda, igra ulogu i na genetskom nivou. Jedna studija sa oko 2.000 učesnika pokazala je da su prijatelji slični u oko jedan odsto svojih gena, iako nisu u srodstvu – otprilike kao rođaci četvrtog koljena. Najveće podudarnosti pronađene su kod gena povezanih s čulom mirisa.

A istraživači iz Izraela otkrili su da naš prijateljski interes za neku osobu, barem pri upoznavanju, može biti povezan i s tim koliko je njen tjelesni miris sličan našem. Nije bez razloga u našem jeziku izraz „nekog ne mirišeš“ sinonim za „ne sviđa mi se“.

Jesu li i onlajn prijateljstva „prava“ prijateljstva?

U Njemačkoj je oko 22 odsto kvir mladih izjavilo da su dobre prijatelje upoznali preko interneta. Među onima koji nisu kvir, to je reklo samo osam odsto. Ali može li se zaista sklopiti „pravo“ prijateljstvo na internetu – i jesu li takva prijateljstva stabilna?

Ako se prijateljstva održavaju isključivo u digitalnom prostoru, bez kontakta uživo, to na duže staze ne funkcioniše, smatra psiholog Altman. Jer, prijateljstvo nije samo prostor u kojem se osjećamo dobro – prijatelji nam pomažu da se suočimo sa svijetom i problemima.

Djeca kroz igru s vršnjacima uče osnovna pravila društvenog ponašanja – na primjer, šta se dešava kad nekoga udariš. U adolescenciji su prijateljstva posebno važna za razvoj identiteta. „Učimo da rešavamo konflikte, upoznajemo sebe kroz kontakt s drugima i nalazimo svoje mjesto u društvu.“

Istina je da su neki ljudi u onlajn prijateljstvima otvoreniji i iskreniji. Ali bez direktnog kontakta, kao što je razgovor uživo, teško je intuitivno osjetiti kako se druga osoba zaista osjeća, kaže Altman. Na internetu lakše dolazi do nesporazuma, a sukobi se rjeđe otvoreno rješavaju – jer su onlajn prijateljstva mnogo lakše zamjenjiva.

Zašto četbotovi ne mogu zamijeniti prijatelje

„Prijateljstva“ sa četbotovima mogu biti veoma problematična. Ovi modeli vještačke inteligencije programirani su da uvijek potvrđuju sve što kažemo. „To dodatno učvršćuje naše čudne osobine i mane.“

I Ana Šnajder potvrđuje da se ljudi četbotovima lakše otvaraju jer ne strahuju od osuđivanja. Ali, ako nikada ne dobijemo drugačije mišljenje o sebi, kaže Altman, „brže skliznemo ka radikalnim stavovima, postajemo beskompromisni i prezahtjevni prema drugima.“ U SAD-u je nedavno jedno „prijateljstvo“ s četbotom završilo tragično.

Ipak, razlike između onlajn i stvarnih prijateljstava danas su manje, kaže Šnajder. To je zbog brojnih mogućnosti digitalne komunikacije. U video-pozivu možemo vidjeti i čuti drugu osobu, što olakšava razumijevanje.

Osnovni uslovi za nastanak prijateljstva u digitalnom svijetu isti su kao i u stvarnom: samootkrivanje, zajednički provedeno vrijeme, iskreno interesovanje za drugu osobu – i prije svega povjerenje. Na primjer, treba biti oprezan ako neko uporno odbija da komunicira putem videa.

Zašto nam prijateljstva prijaju

Još 2010. godine jedna meta-analiza 148 studija pokazala je: ljudi s mnogo društvenih kontakata žive duže. Dobra prijateljstva jačaju naše zdravlje gotovo isto kao prestanak pušenja. Za očekivani životni vijek, prijateljstva su čak važnija od teljesne težine ili fizičke aktivnosti.

Studija iz 2022. godine pokazala je da prijateljstva mogu smanjiti rizik od depresije, a britansko istraživanje s više od 10.000 učesnika otkrilo je da oni koji imaju mnogo društvenih kontakata imaju i manji rizik od demencije. Efekat je bio najjači kod onih koji, pored porodice, imaju i prijatelje.

Zašto su nam potrebna prijateljstva, a ne samo porodica

Ljudi kao izrazito društvena bića ne mogu bez kontakta s drugima, kaže psihološkinja Ana Šnajder. Pored osnovnih potreba poput hrane i sna, svi ljudi imaju tri velike društvene potrebe: da budu uključeni, da mogu donositi sopstvene odluke i da osjećaju da njihovo djelovanje ima efekta.

Sve te potrebe mogu se ispuniti kroz prijateljstva — možda čak i više nego kroz porodicu. „Porodica nam je data. Ali prijateljstva biramo sami. Kada dobijemo pozitivnu povratnu informaciju, znamo da nas neko voli zbog toga što jesmo, a ne zato što mora“, objašnjava Šnajder.

Kako prijateljstvo i saradnja osiguravaju opstanak

Ljudi nisu jedina vrsta koja sklapa prijateljstva. Vampirski šišmiši – jedini šišmiši koji se hrane krvlju sisara – pomažu jedni drugima tako što dijele hranu s onima koji nisu uspjeli da je pronađu.

I pacovi lutalice njeguju bliska prijateljstva van porodice: pomažu svojim prijateljima da dođu do hrane ili ih oslobađaju iz zamki. Biološki se isplati pomagati i van sopstvene grupe jer to povećava šanse za opstanak vrste.

Pacovi čak mogu „nanjušiti“ kome se isplati pomoći – osjećaju da li je druga jedinka takođe sklona pomoći. Da li i mi ljudi to radimo nesvjesno kad biramo prijatelje, trebalo bi da pokažu buduća istraživanja.