Dragan Maksimović (Banjaluka)  [ DW ]

08. 11. 2025. 12:28

Starački domovi u BiH: Profit ispred bezbjednosti?

Starije osobe u Bosni i Hercegovini su često zbog malih penzija prepuštene na milost porodice kako bi preživjele. U još su nepovoljnijem položaju oni koji za smještaj u nekom od domova za starija lica moraju da izdvoje od 1.000 do 2.000 maraka, u zavisnosti od vrste usluga.

Ovi problemi za sobom povlače i neuređen sistem zdravstvene zaštite, koja je na veoma niskom nivou, posebno u domovima koji uglavnom imaju samo osnovnu zdravstvenu njegu.

Tragičan događaj u Tuzli, u kojem je smrtno stradalo 13 korisnika tamošnjeg doma za stara lica, otvorio je i pitanje bezbjednosti u tim ustanovama, inspekcijskih kontrola, poštovanja zakonskih procedura i mnogih drugih pitanja koja se odnose na njihovu bezbjednost.

„Bezbjednost korisnika mora biti prioritet“

Pravilnicima u BiH je uređeno da domovi za starija lica moraju imati protivpožarni sistem, kao i definisane procedure u slučaju nesreće, kaže Žaklina Garić, direktorka Socijalnog centra Karitasove biskupije „Ivan Pavle II“, koji brine o 110 starijih lica. Oni koji borave u tom domu kažu da su zadovoljni uslugom.

Garić kaže da je u ovakvim ustanovama najvažnija prevencija, ali i oprema koja je neretko skupa. Bez obzira na to, kako naglašava, bezbjednost korisnika mora biti prioritet.

„Mi imamo i redovne vežbe, ali drugačije je imati vežbu, a drugačije je kada bude uključen faktor panike. Bitno je da postoje utvrđene procedure, koje je neophodno s vremena na vrijeme proći“, kaže Garić, navodeći da su procedure definisane pravilnicima.

„Ukoliko se desi požar, ne mogu znati u tom trenutku da li je neka dementna osoba slučajno zapalila nešto ili joj se zapalilo nešto u sobi. To su sekunde. Ali zato postoje svi sistemi vatrodojave koji su prvi u lancu, nakon čega se sve dalje sprovodi po pravilnicima“, objašnjava Garić, napominjući da se u centru na čijem je čelu ambulanta nalazi u prizemlju, gdje su smještene i nepokretne osobe.

Problematična je prenamjena objekata

Javnost u BiH vjeruje da se veliki broj domova za starija lica, koji niču kao pečurke posle kiše, više koristi za profit nego za njegu lica treće životne dobi.

Sudski vještak protipožarne zaštite Kemal Bošnjaković kaže da objekti prilikom projektovanja moraju pratiti zakonsku proceduru, posebno vrtići i starački domovi. Problem su objekti na kojima je izvršena neka vrsta prenamjene.

„Dimenzije liftova moraju biti drugačije, gazišta na vratima takođe. Putevi evakuacije moraju biti prilagođeni. Problem je što se za svaki objekat primjenjuju drugačija pravila u zavisnosti od toga da li je projektovan i građen za dom ili je vršena prenamjena“, kaže Bošnjaković.

Na teritoriji Republike Srpske domovi za starija lica su pod nadzorom resornog ministarstva i inspekcije za socijalnu zaštitu. Uvjeravaju da se kontrole sprovode redovno i da su procedure za rad domova definisane zakonom.

„Kada se otvara dom za stara lica, prvo mora da se ispuni uslov prostora i opreme. Zatim Ministarstvo izlazi na lice mjesta, utvrđuje to i potom se izdaje rešenje. Ono što još postoji u tom segmentu jeste da osnivači doma za stara lica mogu biti privatna lica i mogu biti jedinice lokalne samouprave. Ali, proces za domove za stara lica je identičan“, kaže ministar zdravlja RS Alen Šeranić.

Nakon toga, sve je u rukama inspekcijskih organa. Ove godine inspekcija je u objektima kolektivnog stanovanja, u koje se ubrajaju i starački domovi, izvršila stotinu kontrola.

Predmet nadzora u tim kontrolama je pridržavanje preventivnih mjera zaštite od požara, ali i svih drugih obaveza, poput ispitivanja hidrantske mreže, obuke radnika, plana evakuacije, prohodnosti evakuacionih puteva i ispitivanja instalacija.

„Može se reći da je situacija u pogledu ispunjenosti navedenih preventivnih mjera zadovoljavajuća u vrtićima, školama, zdravstvenim ustanovama, domovima za starija lica i drugim javnim objektima“, kaže Dušanka Nikolić iz Republičke uprave za inspekcijske poslove.

Ipak, naglašava se da opasnost od požara nije moguće eliminisati samo inspekcijskim kontrolama, jer je rizik prisutan svuda gdje postoji ljudski faktor.

„Poseban rizik predstavlja nesmotreno korišćenje grejnih tijela, svijeća, odlaganje sadržaja pepeljara, šibica, upaljača i drugih iskrećih predmeta“, kaže Nikolić.

Da je zaista tako, potvrđuju i u Javnoj ustanovi Dom penzionera Banjaluka. Sa kapacitetom za više od 170 korisnika, svaka sumnja i moguće ugrožavanje bezbjednosti rešava se odmah.

„Ako posmatramo tragediju u Tuzli, ja uvjek kažem – što u komšiluku, to i kod nas. Nikada ne možemo garantovati, jer su to nepredviđene situacije koje se dešavaju“, kaže direktorka ovog doma Bosiljka Bošnjak, navodeći upravo najveće probleme koji mogu dovesti do neželjenih događaja.

Racija u domovima za smještaj starijih lica

„Prije nekih 15 dana krenula sam ‘u raciju grijalica’. Ne zato što ne damo korisnicima da se griju, već zbog mogućeg požara, u uslovima u kojima centralno grijanje radi punim kapacitetom. Razumijem da u ovakvoj vrsti ustanove ljudi treće životne dobi žele dodatno da se ugriju, ali to je rizik. Takođe, problem su punjači za razne uređaje koji su im stalno uključeni“, kaže Bošnjak, ističući da je to možda i veći problem od grijalica.

Preventiva i rad na edukaciji korisnika najvažniji su faktori koje podvlače u obje ustanove u kojima smo bili, što je nekada teško postići zbog upornosti korisnika. Takođe, broj zaposlenih u dnevnim smjenama veći je nego u noćnim, kada se i dešavaju nepredviđene situacije, što je opet stvar finansijskih mogućnosti ustanove.

U neformalnom razgovoru sa stručnjacima iz ove oblasti zaključuje se da je u velikom broju slučajeva u ustanovama ovakvog tipa profit ispred bezbjednosti korisnika, što se nažalost pokaže tek nakon neke tragedije.