- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
22. 11. 2025. 06:53
Samit G20 bez Trampa, Sija i Putina – ali tu je Merc
G20 je forum koji od 1999. okuplja najvažnije industrijske države, kao i zemlje u privrednom usponu. Upravo ta mešavina različitih stepena razvoja i političkih sistema čini G20 u očima njenih članova toliko vrednom. U njemu je 19 zemalja, kao i dve regionalne organizacije – Evropska i Afrička unija. Zemlje članice te grupe ostvaruju više od 80 odsto svetske ekonomske proizvodnje.
Ali, trojica najvažnijih šefova država i vlada ovoga puta ne dolaze, što se u istoriji organizacije još nije dogodilo. Predsednici SAD, Donald Tramp, Rusije, Vladimir Putin i Kine, Si Đinping, neće biti u Južnoafričkoj Republici.
Trampu, Siju i Putinu G20 više nije toliko važna
Si svoju odluku nije obrazložio. Putin ne učestvuje otkako je Međunarodni krivični sud izdao nalog za njegovo hapšenje zbog napada na Ukrajinu. Ali, za razliku od njih dvojice, Tramp čak ne šalje ni delegaciju u Johanesburg, što je bez presedana.
Američki predsednik kao razlog navodi to da se u zemlji domaćinu, Južnoafričkoj Republici, progone beli farmeri, a da tamošnja vlada ništa ne preduzima. Tokom posete južnoafričkog predsednika Sirila Ramafose čak je govorio o „genocidu“. Južnoafrička vlada odlučno odbacuje te optužbe. Ni nemačka vlada ne vidi nikakve dokaze za to.
Šta za G20 znači odsustvo velike trojke? „Pokazuje da tri nasilnika svetske politike očigledno iz vrlo različitih razloga ovoj manifestaciji više ne pridaju veliki značaj“, ocenjuje za DW politikolog Johanes Varvik, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Haleu. „To nije dobar znak za onu vrstu multilateralizma koja se u grupi G20 negovala dugi niz godina.“
Novi svetski poredak
Za nemačkog kancelara Fridriha Merca to, međutim, nije razlog da i sam ostane kod kuće – naprotiv. „Važno je obeležje multilateralizma to što kancelar to uočava i što na tome insistira. I založio bih se za to da se ne gleda uvek samo na one koji nisu prisutni, već da se gleda na one koji jesu“, poručio je portparol nemačke vlade Sebastijan Hile. Ujedno je naglasio: „G20 jeste i ostaje važan format za nemačku vladu.“
Nemačka vlada ocenjuje da su „međunarodne okolnosti složene“ za G20, kao i da je multinacionalni poredak za koji se ta grupa zalaže doveden u pitanje.
Posebno ga, smatra Berlin, dovodi u pitanje ruski napad na Ukrajinu. Ali u okviru G20 postoje države koje napad nisu osudile i koje ne samo da se ne pridružuju sankcijama protiv Rusije, nego, poput Indije, kao posrednici u prodaji ruske nafte na tome čak zarađuju.
Geopolitičkom preusmeravanju od samog osnivanja G20 pripada i ogroman privredni i vojni uspon Kine. Kina koristi svoj porasli uticaj beskompromisno, bilo pružanjem podrške Rusiji u ratu protiv Ukrajine, bilo uvođenjem izvoznih ograničenja za retke metale ostatku sveta.
„Trenutno smo svedoci brzog preraspoređivanja globalnih političkih težina i odnosa moći“, smatra Johanes Varvik. „Politički Zapad, razjedinjen iznutra, u mnogim pitanjima više nije odlučujuća sila, a države Globalnog juga nastupaju s novim samopouzdanjem. G20 je, uprkos tim strukturnim pomeranjima, bio jasan znak da su stare i nadolazeće sile zainteresovane za dijalog i da žele da vide mogu li i šta zajednički da postignu.“ Tome je, barem zasad, došao kraj.
Donaldu Trampu se ne dopada fokusiranje na Africi
Predstojeći samit G20 prvi je koji se održava u Južnoafričkoj Republici i prvi generalno na afričkom kontinentu. Domaćini to žele da iskoriste. Još 2024. predsednik Ramafosa je najavio: „Razvoj Afrike postavićemo na sam vrh dnevnog reda kada 2025. budemo predsedavali grupi G20.“ Konkretno, Južnoafrička Republika želi da podstakne prelazak na čistu energiju u državama u razvoju, a razduživanje siromašnih zemalja još je jedan cilj. No upravo je ta agenda — uz navodni progon belih Južnoafrikanaca — razlog zbog kojeg Donald Tramp ne dolazi.
Potpuno drugačije reaguje nemačka vlada. „Iskoristiću priliku za produbljeni dijalog, pre svega s afričkim državama“, najavio je kancelar uoči polaska – bez obzira na to koliko bi otkazivanja još moglo da bude. Nakon sastanka G20, Merc putuje na samit EU i Afričke unije u Angolu. To odašilje važan znak saradnje između Evrope i Afrike, ocenila je vlada u Berlinu.
Nade usmerene prema Nemačkoj
Među ciljevima Južnoafričke Republike za G20 nalazi se i smanjenje globalne nejednakosti. Zemlja domaćin smatra da se ciljevi UN za održiv i pravedan razvoj nedovoljno uzimaju u obzir.
Neposredno pre samita više od 500 ekonomista i drugih stručnjaka zatražilo je osnivanje povereništva za borbu protiv nejednake raspodele bogatstva. U otvorenom pismu predstavnicima G20 potpisnici izražavaju zabrinutost da „ekstremne koncentracije bogatstva prerastaju u nedemokratske koncentracije moći, potkopavaju poverenje u naša društva i polarizuju našu politiku“.
Grupa pod vođstvom dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Džozefa Stiglica trenutno ne može da računa na podršku SAD, ali se nada podršci kancelara Fridriha Merca. Naime, Nemačka je u junu pokrenula „Globalni savez protiv nejednakosti“, koji se zalaže za socijalnu pravdu.
„Povratak džungle“
Zbog dubokih nesuglasica među članicama G20 već sada je jasno da neće biti zajedničkog završnog dokumenta samita, već samo izjava južnoafričkih domaćina.
Kako u svim tim okolnostima izgleda budućnost G20? „Verovatno će formati poput BRIKS-Plusa igrati veću ulogu. Tamo Kina i Rusija ne moraju da se suočavaju sa zapadnim moralnim propovedima“, veruje Johanes Varvik. „Biće još više nego do sada promenljivih koalicija voljnih.“ Umesto multilateralizma i poretka zasnovanog na pravilima, za koje se zalaže i Nemačka, sve je prisutniji „isključivo interesno zasnovan i promenljiv minilateralizam. To je trend – mi svedočimo povratku džungle.“
Uprkos takvom protivljenju, posebno kada je reč o stavovima nemačke vlade, Varvik zaključuje: „Za srednje sile poput Nemačke nema dobre alternative nego da i dalje računaju na multilateralne formate.“