(ne)moguća misija

Za 10 godina simulacija mozga?

Inicijatori projekta vrijednog milijardu eura tvrde da će za deset godina kreirati simulaciju najkompleksnijeg organa ljudskog tijela. Međutim, skeptici tvrde da je to nemoguće.

Henri Markram već godinama tvrdi da za deset godina može napraviti kompjutersku simulaciju ljudskog mozga. Evropska komisija mu je 23.januara 2013. dala priliku da to dokaže. Njegov ambiciozni projekt je, pobijedvši mnoge grandiozne projekte, od Evropske komisije dobio nevjerovatnu donaciju vrijednu milijardu eura.

Hoće li Markram ispuniti svoja obećanja? Je li uopšte moguće napraviti kompjutersku simulaciju najmoćnijeg organa na svijetu teškog 1.4kg i sačinjenog od 86 milijardi neurona. Većina smatra da je mozak isuviše komplikovan da bi bio simuliran.

S druge strane, tu je Markramova strategija. Neuronaučnici su još pedesetih godina počeli da prave kompjuterske simulacije neuronskih mreža, međutim većina naučnika tretira ove ćelije kao samostalne apstraktne jedinice.

Markram kaže da želi da simulira te ćelije onakvim kakve one jesu-u detaljno razgranatim mrežama, prepunim aktivnih gena i električne aktivnosti. Osim toga namjerava da simulira 300 i više sinapsi koje omogućavaju neuronima da komuniciraju sa svojim susjedima.

Ključna informacija kojoj Markramov tim posvećuje najviše pažnje je kompletan inventar toga koji geni su aktivni u kojim neuronima. Kada budu imali konačan popis, Markram je ubijeđen da će ga moći iskoristiti kako bi kreirali spoj različitih neurona u različitim djelovima mozga i simulirali električnu aktivnost svih vrsta ćelija.

„Trenutno otkrivamo biološke principe na osnovu kojih mozak funkcioniše“, kaže on.

Evgenij Izikevič iz korporacije „Mozak“ koja je pomogla da se izgradi model od 100 miliona neurona, ubijeđen je da bi trebalo da budemo u stanju da izgradimo ovu neuronsku mrežu kao kod živog mozga. Kada  bi ga ekspert prerezao, ne bi ni primijetio razliku.

Međutim, bila bi to simulacija mrtvog mozga u praznoj tegli. Pravi mozak živi unutar tijela i komunicira sa okruženjem. Kada bismo mogli da simuliramo tu dinamiku, šta bi nastalo? Učenje? Inteligencija? Svijest?

„Ljudi misle da ja želim da napravim neki magični model koji može da govori ili radi nešto interesantno. Mi ne pokušavamo da napravimo mašinu koja će se ponašati kao ljudsko biće. Mi pokušavamo da organizujemo podatke,“ kaže Markram.

To zabrinjava neurohirurga Krisa Eliasmita sa kanadskog Univerziteta Vaterlo u Ontariju.

„Projekat je impresivan, ali ljudi bi mogli biti zbunjeni zašto neko provodi toliko vremena gradeći nešto što ne radi ništa“, kaže on.

Eliasmit ima potpuno drugačiji pristup. Za njega je funkcionalnost najvažnija. U novembru prošle godine je predstavio model pod nazivom „Spaun“ koji simulira svega 2.5 miliona neurona, ali pokazuje ponašanje. Može prepoznati i kopirati popise brojeva, riješiti jednostavne aritmetičke zadatke. Čak pravi iste greške kao mi, na primjer, lakše pamti riječi na početku i na kraju popisa.

Na kraju, Izikevič naglašava da je tehnologija već nadmašila neke od sposobnosti u kojima je naš mozak dobar.

„Ja bolje računam uz pomoć kalkulatora. Kompjuter može igrati šah bolje od vas“, kaže on.

Dok simulacije mozga budu dovoljno sofisticirane kako bi reprodukovale kompletan repertoar našeg ponašanja, druge tehnologije će biti u stanju da rade to isto i to brže i bolje i problem više neće biti interesantan.

Dakle, simuliranje aktivnosti mozga nije cilj sam za sebe. To je samo način da se organiziraju sredstva, stručnjaci i podaci.

„Put do cilja je najvažniji dio“, zaključuje Izikevič. (autor: Ed Jang,BBC)