IZ HRA PORUČILI

Bolje zaštititi žrtve nasilja u porodici

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u sjenci je slučajeva nasilja u porodici, koji su zbog neblagovremene reakcije nadležnih državnih organa imali i tragičan epilog, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava (HRA).

HRA se, kako navode, pridružuje apelu nevladinih organizacija SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, Centar za ženska prava i Sigurna ženska kuća da se sve institucije u sistemu zaštite od nasilja u porodici posvećeno i odgovorno odnose prema problemu domaćeg nasilja i rizicima po život i zdravlje žrtava.

HRA se pridružuje i zahtjevu da VDT istraži postupanje institucija, prije svega policije, koje u slučaju posljednjeg takvog slučaja s tragičnim posljedicama, ubistva u Čanju, nijesu blagovremeno obezbijedile zaštitu žrtve.

Iz te organizacije su, u kontekstu obaveze države da efikasnom zaštitom žrtava domaćeg nasilja spriječi i kršenje njihovog prava na život, podsjetili na presudu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Branko Tomšić i drugi protiv Hrvatske, koji se ticao majke i djeteta koje je suprug i otac ubio po izlasku iz zatvora, jer hrvatske vlasti nijesu preduzele odgovarajuće mjere da to spriječe.

„U tom slučaju je utvrđeno da su nadležni organi bili svjesni da su prijetnje po život majke i djeteta bile ozbiljne, ali da uprkos tome nijesu preduzeli odgovarajuće mjere da ih zaštite. Evropski sud je zaključio da je Hrvatska prekršila pravo na život“, rekli su iz HRA.

Sud je saopštio „da su odgovorni pažljivo razmotrili situaciju, bilo bi im jasno da je, nakon puštanja M.M. iz zatvora, žrtvama bila prijeko potrebna policijska zaštita, bez koje su ostali u smrtnoj opasnosti. Žalosno je to što ništa nije učinjeno da se oni zaštite i što, kako se čini, niko zbog toga ni na koji način nije odgovarao“.

Propuštanje da se efikasno primijene zaštitne mjere, kako je saopšteno, bilo je predmet više presuda u kojima je ESLJP utvrdio odgovornost država.

„U predmetu E.S. i drugi protiv Slovačke, domaći sud je odbio zahtjev žrtve porodičnog nasilja da udalji oca nasilnika iz stana, pravdajući se rizikom od kršenja njegovog prava na imovinu, što je dovelo do toga da su majka i kćerke koje je zlostavljao bile prinuđene da napuste i stan i sredinu“, navode iz HRA.

Kako se dodaje, otac je kasnije osuđen i za seksualno zlostavljanje, a Evropski sud je utvrdio da je propuštanjem da primjeni zaštitnu mjeru udaljenja nasilnika iz stana država prekršila član 3 (zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja) i član 8 Konvencije (pravo na privatni i porodični život).

„Evropski sud je utvrdio i da je država dužna da obezbijedi krivično gonjenje za domaće nasilje po službenoj dužnosti i kada su nanijete lake tjelesne povrede, koje se inače gone po privatnoj tužbi, a u protivnom će biti odgovorna za kršenje čl. 8 Konvencije (Bevacqua i S.v. protiv Bugarske)“, rekli su iz HRA.

Presuda u slučaju M. i M. protiv Hrvatske donijeta je 3. septembra, a u tom slučaju majka i kćerka su se žalile da domaće vlasti nijesu istražile navode o zlostavljanju djeteta od oca i spriječile dalje zlostavljanje.

„Sud je u ovom slučaju utvrdio da su u odnosu na dijete prekršeni čl. 3 (zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja) i čl. 8 Konvencije (pravo na privatni i porodični život)“, kazali su iz HRA.