[ Izvor: rtcg.me ]

PROSJAČENJE U CG

Crveno na semaforu - zeleno za prosjake

Glavne gradske raskrsnice, bašte lokala, trotoari, pijace, tržni centri... Sve su to mjesta gdje se u mnogim gradovima mogu sresti prosjaci. Ima odraslih, ali i velikog broja djece koja na taj način dolaze do novca.

Najčešće su u pitanju pripadnici romske nacionalnosti. Naš kolega Nemanja Živaljević razgovarao je sa nekima od njih, kao i sa predstavnicima institucija čija je nadležnost prosjačenje.

19-godišnji Ujtim, za razliku od pješaka i vozača koji užurbano prolaze pored njega, sa nestrpljenjem iščekuje
crveno svjetlo. Ono znači da je vrijeme da se baci na posao.

"Radim tu. Prosim. Ima jedna godina, dvije-tri, ima", priča Ujtim.

Na jednu od raskrsnica na glavnom podgoričkom bulevaru Ujtim stiže oko 10 sati izjutra. I tako svakoga dana, osim kada pada kiša. Tu je najčešće do tri popodne.

"Ja radim, 20 eura svaki dan", kaže on, a zarađuje tako za majku i da bi preživjeli.

Ovaj mladić jedini u porodici prosi. Kaže da na Koniku živi sa roditeljima, šestoro braće i tri sestre, a tu su i supruga i tek rođeni sin.

Na drugoj strani iste raskrsnice često je i 24-godišnji Jasmil. Za razliku od Ujtima nema porodicu.

"Ja sam ovdje rođen i mučim se da vadim dokumenta. Iskreno da ti kažem, ja živim na ulici. Nemam gdje. Prosim. Kad imam da jedem, jedem, kad nemam ogladnim, i tako", kaže Jasmil.

Osim na raskrsnici, često prosi po baštama restorana i kafića: "Ako je lijep dan i dobri ljudi, ako su raspoložni, ponekad pet eura, deset eura, petnaest. Zavisi kako narod daje."

U potrazi za prosjacima, u centru grada naišli smo na učenika četvrtog razreda jedne podgoričke osnovne škole. Nije bio raspoložen za razgovor.

Kod jednog tržnog centra - dječak koji nije ni stasao za školu. Ipak, znao je šta da pita: "Treba mi za sok. Imaš 10 centi?"

Prema podacima sa terena koje ima NVO "Mladi Romi" u Crnoj Gori više od 100 djece prosi.

Samir Jaha iz ove NVO kaže: "Ako mi govorimo o grupi o 130 djece i ako društvo, država... ne možemo da zbrinemo 130 djece, onda nešto govori da ne funkcioniše kako treba."

O maloljetnim prosjacima u Podgorici brine Centar za socijalni rad. Prema njihovim podacima, u glavnom gradu nema previše djece-prosjaka.

"U toku 2020. godine u našoj evidenciji se nalazilo 14 djece koje su imale problem skitnje i prosjačenja. Tokom 2019. je bilo jedanaestoro djece, tokom 2018. godine trinaestoro djece", kaže Marija Popović iz Centra za socijalni rad Podgorica.

Jedan od načina da se stane na put maloljetničkom prosjačenju je, smatra Jaha, da se zakonom zabrani davanje novca.

Neka od te djece prose i pod prijetnjom. No, u posljednjih pet godina samo jedna osoba je osuđena zbog toga što je tjerala maloljetne na prosjačenje. U pitanju je Podgoričanin čija su djeca, njih četvoro, šest godina dane provodila na ulici.

Aida Muzurović, portparolka Višeg suda, kaže da je "samo jedan postupak vođen zbog krivičnog djela trgovina ljudima sa ciljem prosjačenja".

"To lice je osuđeno na osam godina zatvora", kazala je ona.

Ove godine podignuta je optužnica protiv još jedne osobe zbog istog krivičnog djela. Dok je krivičnih postupaka malo, pred sudovima za prekršaje je drugačija situacija. Za posljednjih deset godina pravosnažno je okončano 329 predmeta. Najviše posla su imale sudije sa primorja.

"Najviše predmeta iz oblasti prosjačenja za ovih deset godina je imao prekršajni sud Budva 181 predmet. Zatim Podgorica 136 i Bijelo Polje 33", kazala je Maja Živaljević iz Višeg prekršajnog suda. 

Nemanja Živaljević, TVCG