Данијел Гарић

STAV

Populizmom protiv populizma

Teško da ima plodnijeg tla za populizam od ovog našeg balkanskog. Sve što treba je tu- od podloge, sjemena, do sočnog ploda. A, tek konzumenti, tržište... Prolazi kao alva! Možete ga sijati kad god zaželite i iznova prodavati pokvarene plodove. Ovo vam je, jednostavno, zagarantovano tržište.

Пише: Види све колумне

Sjećam se pogleda i ritmike govora Tereze Kesovije, dok mi je na Rijeci Crnojevića (ima tome više od decenije), opisivala scene i komentare “oslobodilaca” tokom skidanja njenog donjeg veša sa žice u Dubrovniku tokom napada koji je, zapravo, rekoše “oslobodioci” bio odbrana od do zuba naoružanih zengi u čuvenom ratu za mir. Posle su mi zapalili kuću, kaže i dodaje: populizam, dragi moj, satrijeće nas populizam i njegovi barjaktari.

Razmišljam kako nas je samo ponizila njena pjesma u CNP- u te 2011. godine, na koncertu koji je sa 20 hiljada eura finansirala tadašnja vlada, koju su vodili isti ti ideolozi rata za mir. Došao sam do jedne od 25 karata, koliko ih je od skoro 400 bilo u slobodnoj prodaji. Ostalo je podijeljeno po kancelarijama.

U Ankari sam jednom u Istoriografskom muzeju pitao kustosa da mi nabroji pet najžešćih bitaka sa Crnogorcima tokom prisustva Otomanske imperije na Balkanu. Ne znam je li mu vjerovati, ali je odgovor glasio da je bitaka, po njihovoj istoriji, slovom i brojem ukupno na cijelom na Balkanu bilo ne više od prstiju na jednoj ruci. Ostalo su, veli, posebno u Crnoj Gori, po njima incidenti, odnosno napadi na trgovačke karavane. Zato je, dodaje, u vašoj istoriji zapisano da je 20 Crnogoraca pobijedilo u nekoj bici 100 ili 200 Turaka, ali to jesu bili Turci i Crnogorci, ali ne vojske, već gerilski napadi iz krša na nenaoružane povorke koje su trgovale između Skadra i Kotora.

Takva nam je i moderna istorija. Vječno nešto branimo od raznih napadača.... (ček da nađem ono slovo u simbolima...)...evo ga: “Ź”... Dakle, makar bilo samo “Źaga” i “koźi”, odbranićemo crnogorski jezik. Branićemo dalje i državu i himnu od spoljnih neprijatelja. Onda ne damo ni svetinje od unutrašnjih neprijatelja. A, kad se narodu dosadi da brani svetinje, branićemo plate od 1000 eura. Ko to, moliću lijepo, ne želi platu od 1000 eura?! Pa, ima li većeg državnog neprijatelja?

Populazam, veli Tereza, satrijeće nas ovaj populizam... Izbori za izborima u kojima se cilja manje obrazovana klasa, kojoj se prodaje priča koja najbolje prolazi.

Elem, ovaj potonji populizam nije samo balkanski. Ozbiljno je ojačao za samo nekoliko godina, a zahuktavanje tek slijedi. Anti-ekolozi (kratko bih ih tako nazvao) se spremaju za novi napad na “teoretičare zavjere” koji ih strave nekakvim klimatskim promjenama. Oni upravo traže nove argumente da nas ubijede da se ove poplave i požari ne dešavaju ili da su se oduvijek dešavali. Oni pozivaju na novi klasni rat, pozivaju vas da otvorite oči i da vidite da su nove zelene politike i inovacije od električnih automobila do toplotnih pumpi i smanjenja emisija CO2 i raznih ekoloških taksi zapravo smišljene protiv radničke klase, a u korist kapitalista i krupnih riba. Opet nas, tvrde, napadaju, opet bi da nas očerupaju.

Upravo taj klimatski populizam sada strahovito dobija na snazi. Nego, upotrijebimo logiku ovdje. Ko gubi najviše ako se smanje emisije CO2? Hoće li više boljeti Donalda Trampa njegovih milion kilometara privatnim avionom godišnje od hiljadu kilometara koliko vozi automobilom ta radnička klasa tokom jednog sedmodnevnog ljetovanja godišnje? Radnička klasa može i biciklom, a može li Donald Tramp? Zašto li nas, onda, baš on ubjeđuje da su zelene politike smišljene baš zato da nam oduzmu i tih 1000 kilometara dizelašom do mora?!

Ko podržava anti-zelenu desnicu?! Zašto ne bi neki dio iz hiljade milijardi zarađenih iz naftne, avio ili automobilske industrije bio proslijeđen političkim snagama koje će u raznim parlamentima pjeniti, osuđujući dekarbonizaciju, razne zelene agende, poričići klimatske promjene i ubjeđivajući nas da se planeta jednostavno sama od sebe grije i hladi i da su to prirodni ciklusi?! Pa da Ekson, Eni i društvo nastave da eksploatišu. I Zemlju i nas, radničku klasu...

Ili, ovako: kad je to u istoriji desnica podržala bilo kakve promjene? Kad to nije pozivala na krv i rat dok su se promjene dešavale?

Mnogi će reći: lako mi je za Trampa. Kad klima u SAD postane nepodnošljiva, on će poći u Kanadu, pa na Aljaksu, pa i u Japan...ima se , može se...on će se snaći. A, vjerovatno ima i neki stan ispod zemlje, da preživi svaku katastrofu. Možda ima, ali se spasiti neće. Ako uspije da nas zavede svojim populizmom, potrošiće i on sve zalihe jednog dana...

Nego, kako se botiti protiv ovih modernih populista? Pa, populizmom! Pred očima su nam svi mogući argumenti? Kad je to gorjela cijela Kanada od zapada do istoka? A, Grčka? Kad se to dešavalo da vjetar skida krovove pet puta u sred ljeta u Srbiji, Hrvatkoj i Sloveniji?! Je li ko pominjao do sad neke superćelijske oluje? Kako to da meteorolozi ne mogu skoro ništa da pogode?!

Eto populizma protiv populizma. Ovog puta, dobronamjernog, humanog populizma. Klin koji se klinom izbija!

Svaki peti gram CO2 proizvodi samo jedan odsto bogatih ljudi. Nije li pošteno i pravedno oduzeti im takvu privilegiju? Za ove oluje, porast temperature i klimatske devijacije naftne kompanije su znale još prije 50 godina. Ipak su zarađivale milijarde i ćutale o tome. Zar nije pravedno i pošteno da se s takvom pljačkom prestane? Zar nije sebično da zaboravimo crijevo iz koje izlazi savršena voda dok zalivamo baštu, a da u Africi milioni nemaju ni čašu takve vode na dan?

Da bi se kreirala uspješna zelena politika politika, neophodno je ne samo zastrašivati armagedonima, već i objasniti njene pozitivne efekte. Treba pojasniti ljudima kako će im to i zašto život biti bolje i lakši nakon sprovedene zelene tranzicije. Bajden to za sada prilično uspješno radi- poruka američkim glasačima je da će smanjiti troškove energije, da će dobiti nova radna mjesta, da će živjeti u zdravijoj sredini...

Jasno je da generali u geopolitičkim odnosima uvijek vode strategiju: “naprijed, braćo, ja za vama”. Tokom svih dosadašnjih globalnih kriza je to bila igra velikih i malih, odnosno žrtvovanje malih za račun velikih. Ovog puta, dok živimo uveliko šesto masovno izumiranje, priča je drugačija, a njen ishod unaprijed poznat. Do sada se borilo za uticaj, novac i granice, a sada je ovo borba za planetu. Za planetu bez granica. Jednu jedinu gdje se može živjeti. Profit, interesi i uvećanje teritorije ovog puta ne znače ništa. Ako generali nastave koristiti strategiju: naprijed, braćo, ja za vama, jedino što će na kraju moći uraditi jeste da ugase svijetlo.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nijesu nužno i stavovi redakcije Portala RTCG.