Данијел Гарић

STAV

Borba sa metanom

Poplave, oluje, požari... Stotine milijardi štete i hiljade stradalih. Takvo je ljeto za nama. Stigao nam omraženi septembar i nova sezona obaveza. Globalno, nikad budniji septembar sa nikad više obaveza. Sa desetine globalnih adresa svakodnevno se apeluje na obaveznost promptne akcije da se u mjeri mogućeg umanje posljedice kataklizmičnih devastacija izazvanih klimatskim promjenama, koje nam prijete.

Пише: Види све колумне

Ovog puta, potencira se metan. Uhvatiti se u koštac sa obicom planete- to je naša najvažnija obaveza i to je ”mejnstrim” priča.

Dugo je metan zanemarivan u klimatskim pregovorima. Sada je jasno da je smanjenje njegovih koncentracija ključno za opstanak planete. Najefikasniji način za usporavanje današnjeg enormnog porasta stope zagrijavanja je upravo kontrola metana, kako bi se izbjegli klimatski rizici, poput gubitka usjeva, šumskih požara, ekstremnih vremenskih prilika i porast nivoa mora. Ipak, njegova koncentracija rapidno raste i to su veoma zabrinjavajući trendovi.

Više od hiljadu lokacija „super emitera“ metana proizvelo je prošle godine rekordne koncentracije ovog super moćnog gasa staklene bašte. Uglavnom je to bilo na naftnim i gasnim postrojenjima. Samo jedno “curenje” prošle godine je bilo ekvivalentno koncentraciji štetnih materija 67 miliona dizel automobila u pokretu .

Nedavno objavljeni podaci govore o 55 „metanskih bombi“ širom svijeta o kojima se malo zna. Tvrdi se da su emisije toliko moćne da bi samo nekoliko curenja oslobodilo koncentracije ekvivalentne 30- godišnjoj emisiji svih štetnih gasova koje proizvede SAD.

Metan je “krivac” za četvrtinu globalnog zagrijavanja, a zabrinjavaju podaci da taj procenat dramatično raste u posljednjim godinama. Nauka ga sada smatra najvećom prijetnjom uspjehu da se porast temperature ograniči ispod 1, 5 stepeni u odnosu na predindustrijski period, kako stoji u Pariškom sporazumu.

Lokacije super-emitera metana otkrivene su analizom satelitskih podataka, pri čemu su SAD, Rusija i Turkmenistan odgovorne za najveći procenat tih emisija.

Moglo bi se pokušati još jednom na COP- u. Krajem novembra će se 70 hiljada učesnika, koje će činiti šefovi država i vlada, ministri i njihova tehnička pratnja, stručnjaci za klimu i lideri globalnih industrijskih sektora okupiti u Dubaiju kako bi još jednom pokušali da spasu šta se spasiti može. To je još jedna šansa za svijet i za njegov opstanak. To je još jedan pokušaj da se u svijetu gramzivosti i interesa pronađe nit koja će držati najveće igrače na okupu pred najvećom opasnošću u istoriji civilizacije.

COP28 je 28. zasijedanje Konferencije strana, odnosno najvažnija i najmasovnija konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. COP se održava od 1995. svake godine kao prilika za potpisnice Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC-a) da razgovaraju i pronađu rješenja za najveći izazov u istoriji humane civilizacije.

Priča o COP 28 konferenciji je krenula loše imenovanjem sultana Al Džabera za predsjednika. Ovaj ministar industrije Ujedinjenih Arapskih Emirata bi trebalo da “gura” svijet ka zelenim rješenjima i prestanku korišćenja fosilnih goriva. Paradoksalno, ministar je i izvršni direktor nacionalne naftne kompanije Emirata ADNOC, pa će, valjda, stavom o dekarbonizaciji direktno gurati ruku u džep kompaniji koju vodi. Za sada u to još ni jedan zeleni aktivista nije povjerovao.

Još jedna sjenka je pala na ovogodišnji COP. Zemlja domaćin nije prijavila svoje emisije metana UN-u skoro deceniju. Sumnja se da Emirati višestruko prekoračuju dozvoljene emisije. Al Džaber je nedavno pozvao zemlje i kompanije da budu "brutalno iskrene" u vezi sa riješenošću koliko mogu da doprinesu globalnoj akciji u borbi protiv klimatske krize. Iskrenost u vezi sa ovakvim pozivom potkopavaju planovi Emirata o daljoj ekspanziji proizvodnje nafte i gasa, uprkos naučnim vapajima da se sa tim prestane.

Curenje metana usljed eksploatacije fosilnih goriva je ključni izvor ovog štetnog gasa. Upravo je smanjenje emisija metana najjeftiniji i najučinkovitiji način da se uspori porast temperature.

UN-ovo tijelo za klimu u posljednoj deceniji zahtijeva od svih članica da dostave svoje emisije metana svake dvije godine. UAE nisu podnijeli ni jedan izvještaj, za razliku od drugih bliskoistočnih naftnih država, uključujući Saudijsku Arabiju, Kuvajt i Oman.

Priča o borbi za spas plenete ima dvije strane medalje. Iako je jasno da je antropogeni uticaj glavni i skoro jedini presudan za klimatski slom, intersei korporacija i zemalja u razvoju uvijek su usporavali proces globalnog sporazuma u vezi sa dekarbonizacijom.

Otkako su pregovori o klimi započeli u Berlinu 1995. godine, industrija fosilnih goriva ulaže velika sredstva u lobiste i lažne akademike u pokušaju da uspori zelenu političku akciju.

Na svakoj od dosadšnjih konferancija pojavljivali su se navodni eksperti koji su dezavuisali zvanične naučno utemeljene stavove i davale neophodnu slamku spasa prljavoj industriji. Još kad imate uz sebe Donalda Trampa koji ne vjeruje ni u šta osim u svoj odraz u ogledalu i njegovog glavnog pulena, direktora Svjetske banke, onda su stvari značajno otežane.

Kampanje protiv solarnih i vjetroelektrana, automobilska industrija koja piše zakone o emisijama i brojni drugi skriveni lobisti nepodnošljiv su trn u zakrvavljenom oku ranjene planete.

Brza akcija bi dramatično usporila globalno zagrijavanje, jer se metan kratrkotrajno zadržava u atmosferi. Smanjenje emisija od 45 odsto do 2030. godine, za koje UN kažu da je moguće, spriječilo bi porast temperature za 0,3 stepena. Ovo je zlata vrijedna prilika za cijelo čovječanstvo.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nijesu nužno i stavovi redakcije Portala RTCG)