B.B.

Muzičko-scenski performans "Mamma Mia" izazvao ovacije na FUNK-u

Premijerno izvođenje muzičko-scenskog performansa Mamma Mia! - Chasing Harmony, u produkciji Fakulteta dramskih umjetnosti, Cetinje, u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture- FUNK, 2025, izazvalo je izuzetnu pažnju publike i okupilo veliki broj posjetilaca, sinoć u holu tehničkih fakulteta Univerziteta Crne Gore.

Kako navode u UCG, izvedba je pozdravljena ovacijama i dugotrajnim aplauzom, potvrđujući snažan umjetnički utisak koji je predstava ostavila na publiku.

Projekat je nastao kao dio nastavnog procesa na studijskom programu Gluma, u okviru predmeta Glas V, pod mentorskim rukovodstvom doc. dr Sare Vujošević Jovanović.

Uloge su tumačile studentkinje treće godine osnovnih studija: Marija Vujović (Dona), Darija Pravilović (Rozi), Iskra Zeković (Tanja) i Kristina Mrkić (Sofi), uz klavirsku pratnju diplomiranog pijaniste Dmitrija Griniha.

"Komad je inspirisan jednim od najpoznatijih svjetskih mjuzikla “Mamma Mia !”, ali i predstavlja originalnu adaptaciju koja klasičnu priču preobražava u intimnu studiju o ženskim identitetima, generacijskim razlikama i procesu samoprihvatanja. U središtu radnje nalazi se lik Done, žene koja se suočava sa sopstvenim nezadovoljstvom i strahom od promjena, dok se kroz odnose s prijateljicama i kćerkom otvara prostor za promišljanje o slobodi, izboru i smislu zrelosti", napominju u saopštenju organizatora FUNK-a.

Doc. dr Sara Vujošević Jovanović navodi da se poseban značaj ovog projekta ogleda se u dijaloškom odnosu prema originalnom mjuziklu, kao i u činjenici da je kompletan komad izveden na engleskom jeziku.

"Takav pristup predstavlja rijedak i važan umjetnički iskorak u domaćem kontekstu, potvrđujući visoke jezičke, izvođačke i estetske standarde obrazovanja na Fakultetu dramskih umjetnosti. Studentkinje su pokazale izuzetnu dikciju, izražajnost i emocionalnu autentičnost, zadržavajući prirodnost i scensku uvjerljivost na stranom jeziku. Time su demonstrirale visok nivo tehničke spremnosti i umjetničke zrelosti", kazala je Vujošević Jovanović.

Ona ističe da mentorski proces nije bio usmjeren na ‘reprodukciju modela’, već na oblikovanje scenskog jezika kroz istraživanje odnosa između glasa, pokreta na sceni i muzičkog ritma. Proces rada bio je zasnovan na spoju analitičkog i izvođačkog pristupa, koji je oblikovan unaprijed promišljenim pedagoškim okvirom.

"U početnoj fazi, kroz čitajuće probe, postepeno se definisala dramaturška i emocionalna logika likova, dok je didaktički tok vođen tako da se tekstualni materijal razvija kroz promišljanje strukture, ritma i smjera scenske dinamike. U sledećem razvojnom koraku, fokus je bio na postavci scenskog govora, razvijanju glasovne izražajnosti i ritmičke preciznosti. U tom okviru, glas je tretiran kao instrument scenskog mišljenja, a ne samo kao tehničko sredstvo komunikacije. Završne probe bile su posvećene usklađivanju vokalnog i scenskog izraza, čime je ostvarena cjelina koja funkcioniše istovremeno na izvođačkom, estetskom i pedagoškom nivou. Ovakva metoda rada ekscemplificira kako se nastavni proces može razvijati u pravcu istraživačke prakse, gdje se granice između učenja i stvaranja brišu u korist autentičnog umjetničkog iskustva", zaključuje Vujošević Jovanović.