Biljana Babović

Handan Erdžengiz: Crna Gora je moj drugi dom i nepresušan izvor inspiracije

Turska umjetnica Handan Erdžengiz, predstaviće se podgoričkoj publici na izložbi u Galeriji RTCG u petak, 31. oktobra. Ova slikarka koja već sedam godine živi u Crnoj Gori, ističe da su priroda i ljudi Crne Gore postali za nju veliki izvor inspiracije, te da je imala želju da djela inspirisana ovdašnjom kulturom i prirodom predstavi upravo ovdašnjoj publici. Za Portal RTCG, govori i o tome kako je povezala matematiku i slikarstvo, tradicionalno i moderno, lično i kolektivno.

Handan Erdžengiz ima bogatu multidisciplinarnu akademsku pozadinu, a od 2018. posvećuje se potpuno umjetnosti kada je organizovala i svoju prvu samostalnu izložbu u Istanbulu. Njom je započela svoju profesionalnu umjetničku karijeru, a njena djela su kasnije prikazana na grupnim izložbama u mnogim gradovima Evrope.

Samostalna izložba Handan Erdžengiz biće upriličena u Galeriji RTCG u petak, a kako ističe, mirna atmosfera ove zemlje, harmonija mora i planina, te iskrenost ljudi duboko su uticali na nju i rodila se želja da djela inspirisana ovdašnjom kulturom i prirodom predstavi ovdašnjoj publici. To je, napominje, cjelina sačinjena od osjećaja, zapažanja i nevjerovatnih inspiracija koje je ovdje prikupila i način da se zahvali Crnoj Gori. 

Imali ste samostalnu izložbu u septembru u Porto Montenegru i prvi put izlagali u Crnoj Gori. Kako je došlo do toga da svoj rad pokažete Crnoj Gori i kakvu su utisci?

Ova izložba nije samo otvaranje prema još jednoj novoj zemlji, već i prelazak na novu fazu mog umjetničkog putovanja. Sedam godina živim u Crnoj Gori. Mirna atmosfera ove zemlje, veličanstvena harmonija mora i planina, te iskrenost ljudi duboko su uticali na mene. Crna Gora je moj drugi dom i nepresušan izvor inspiracije. Stoga se prirodno rodila želja da djela inspirisana ovdašnjom kulturom i prirodom predstavim upravo ovdašnjoj publici. Poziv galerije A&A Art & Design Gallery u Porto Montenegru bio je savršena prilika da svoja djela predstavim i lokalnoj i međunarodnoj publici. Tokom izložbe uspostavila se snažna veza između mene i posjetilaca. Gledajući kako ljudi u mojim linijama i bojama pronalaze entuzijazam, radost i svoje unutrašnje putovanje, veoma me dirnulo. Osjetila sam snažnu povezanost sa ljudima i energijom prostora. To je velika nagrada za svakog umjetnika.

Krajem mjeseca je planirana i izložba u Galeriji RTCG. Kako je došlo do ove saradnje i koliko Vam znači interesovanje ovdašnje publike? 

RTCG nas nije ostavila same na izložbi u Porto Montenegru, i tom prilikom se rodila ideja da se organizuje izložba u Podgorici, u saradnji sa našom Ambasadom i RTCG-om. Veliko hvala našem ambasadoru, gospodinu Barišu Kalkavanu, i generalnom direktoru RTCG-a, gospodinu Borisu Raoniću, na njihovom doprinosu. Za mene je to izuzetna čast. Ovaj poziv nosi veoma posebno značenje. Zato što ovo nije samo izložba, već odraz mojih godina života u Crnoj Gori. To je cjelina sačinjena od osjećaja, zapažanja i nevjerovatnih inspiracija koje sam ovdje prikupila. Ova izložba je moja zahvalnost Crnoj Gori. Interesovanje crnogorskih ljubitelja umjetnosti me je jako dojmilo. Njihov odnos prema umjetnosti je iskren, neosuđujući i intuitivan.

Kažete da crpite inspiraciju iz kulturnog bogatstva mjesta koje posjetite i ljudi koje upoznate. Koliko Vas je Crna Gora i ljudi koje ste ovdje upoznali inspirisala za nova djela?

Priroda i ljudi Crne Gore postali su za mene veliki izvor inspiracije. Svjetlost, spokoj i snažna jednostavnost u prirodi ove zemlje stvorili su novu ravnotežu u mom unutrašnjem svijetu. Posebno su struktura starih gradova i narodni motivi poslužili kao nevidljiv, ali čvrst temelj za moje nove geometrijske apstrakcije. Ipak, najviše me je dirnulo to kako su ljudi koje sam ovdje upoznala dotakli moje srce, donoseći mi osjećaj pripadnosti i topline. Zaista volim crnogorski narod - mislim da se ta ljubav i energija prenose i na njih. U svakom okruženju u koje uđem, obavijaju me svojom toplinom, iskrenošću i ljubavlju. Ova iskrenost me je navela da u geometrijski red u mojim slikama dodam ljudsku toplinu i treperenje duše. Ovo mjesto me je naučilo da govorim jezikom spokoja i ljubavi. I taj jezik je sada u mojim bojama, formama i na mojim platnima.

Kako ste uspjeli da povežete matematiku i slikarstvo i jeste li na taj način spojili svoje velike dvije ljubavi, s obzirom na to da ste po obrazovanju matematičar? Kako ta vaša matematička pozadina, utiče na vaš umjetnički rad?

Matematika i slikarstvo su za mene dvije strane iste medalje: obje tragaju za harmonijom, ritmom i univerzalnim poretkom. Moje obrazovanje mi je dalo analitičku osnovu i sposobnost da kompleksnost svijeta prenesem u logične, strukturalne forme. Matematika utiče na moj rad tako što osigurava da moje geometrijske kompozicije nisu nasumične, već da posjeduju unutrašnju ravnotežu, proporciju i strukturalnu čvrstinu. Ova matematička disciplina, paradoksalno, dozvoljava mi potpunu emotivnu slobodu pri nanošenju boja. Spojila sam svoje dvije velike ljubavi; jedna postavlja pravila, dok ih druga ispunjava dušom.

Kako izgleda vaš proces rada – koliko je spontan, a koliko vođen razmišljanjem ili planiranjem?

Svoj radni proces bih mogla da opišem kao 'kontrolisanu spontanost'. Prva faza je veoma promišljena i planirana: precizno postavljam geometrijsku strukturu i arhitekturu kompozicije na platno (moja matematička strana). To su temelji. Međutim, nakon toga slijedi druga faza, izbor boja. Ovdje se oslobađam racionalnosti i prepuštam se intuiciji. Boje nanosim energično, uvijek tražeći zakon ravnoteže unutar cjelokupnosti kompozicije. Rezultat je spoj čvrste, planirane forme sa fluidnim, spontanim osjećajem.

Koliko je za vas umjetnost sredstvo unutrašnjeg dijaloga, a koliko komunikacija sa spoljnim svijetom?

Za mene je umjetnost eho unutrašnje tišine koji odjekuje u spoljnom svijetu. Kada sjednem pred platno, zapravo prvo razgovaram sama sa sobom. Sa bojama, formama, čak i sa praznim prostorima... Taj razgovor je ponekad poput duboke meditacije. Ali ta se tišina zatim pretvara u frekvenciju; ta frekvencija dodiruje srca drugih. Dakle, moja umjetnost prvo pokreće putovanje prema unutra, a zatim emituje svjetlost prema van. Mislim da je umjetnost istovremeno i ogledalo duše i nevidljivi most između duša. Dok slikam, govorim jezikom izvan riječi i sa svakim posmatračem koji čuje taj jezik, mi se zapravo susrećemo u istoj tišini.

Geometrija u vašim djelima nije samo vizuelni element, već filozofski i duhovni znak. Kako birate oblike koje koristite, i koje značenje im pridajete? Šta želite da posmatrač vidi u tim geometrijskim oblicima?

Za mene geometrija nije samo red oblika, već je i duh univerzuma. Svaka linija, svaki ugao, svaki krug su simboli nevidljivog zakona postojanja. Oblike biram intuitivno; oni često dolaze do mene, a ja ih samo činim vidljivim. Krug predstavlja beskonačni ciklus; trougao, smjer energije; spirala, evolutivno kretanje svijesti. Svaki oblik je izraz jedne vibracije, a ne jedne misli. Moje očekivanje od publike je da ne gleda samo u te forme, već da ih osjeti. Zato što iza geometrijskog poretka uvijek postoji duh. Za mene je umjetnost materijalizacija nevidljivog. I svako djelo je tihi portal koji poziva posjetioca u sopstveni unutrašnji univerzum.

Koliko su vaši etnički korijeni i turska kulturna tradicija utkani u vaš rad?

Moji korijeni sežu i do Anadolije i do prostora bivše Jugoslavije - što znači da u meni postoji duh te stare geografije, čiji je dio i Crna Gora. Možda se zbog toga ovdje ne osjećam kao stranac, već kao neko ko je potpun. U mojim djelima se miješa energija ove dvije kulture. Mistični simbolizam turske kulture i prosta moć Balkana... Intuitivna dubina Istoka i geometrijski razum Zapada... Za mene ovo nije suprotnost, već harmonija. U mojim bojama postoji toplina, u mojim formama red, a u mojoj energiji cjelovitost proistekla iz spoja ova dva svijeta. Mislim da se zbog toga na mojim platnima istovremeno mogu naći i drevni osjećaj i univerzalni jezik.

Da li postoji neka estetska ili ornamentalna tradicija iz koje posebno crpite inspiraciju?

Da, u svojim djelima crpim duboku inspiraciju iz geometrijskih i simboličkih redova drevnih civilizacija. Geometrijski obrasci koji odražavaju ideju beskonačnosti u turskoj kulturnoj umjetnosti, igre svjetlosti vizantijskih mozaika i simboličko razumijevanje simetrije Bliskog istoka pronalaze odjek u mom unutrašnjem svijetu. Međutim, umjesto da ih ponavljam doslovno, ja ih pretvaram u jezik sopstvene duše. Za mene je svaki motiv trag jedne frekvencije, a ne jedne misli. Zbog toga se linije na mojim slikama ponekad doživljavaju kao eho drevne civilizacije, a ponekad kao odraz savremene svijesti. Estetski, najviše me pogađa "osjećaj beskonačnosti". Svaki put kad povučem granicu forme, tamo se zapravo rađa novo značenje. To je ujedno i hranjenje tradicijom i njeno transformisanje u univerzalni jezik.

U kojoj mjeri savremeni umjetnik može biti most između drevnog i modernog, ličnog i kolektivnog?

Mislim da je najvažnija misija savremenog umjetnika da bude most koji spaja mudrost prošlosti sa sviješću sadašnjosti. Iako se vrijeme mijenja, pitanje ljudskog postojanja ostaje isto: "Ko sam ja i zašto sam ovdje?" Drevno pristupa ovom pitanju intuicijom, a moderno razumom... Umjetnost je nevidljivi most koji spaja to dvoje. Ja u svojim djelima reinterpretiram simbole prošlosti jezikom današnjice. Jer vjerujem da se u svakom čovjeku nalazi i glas predaka i eho budućnosti. Umjetnik je onaj koji može da čuje oba ova glasa zajedno. Kada se moje lično iskustvo pretvori u univerzalno osjećanje, ono prestaje da bude samo moje; ono služi kolektivnoj svijesti. Upravo u toj tački umjetnost prevazilazi vrijeme - i gledalac i umjetnik se susreću u istoj vibraciji.

Spominjete da boje dolaze iz najdubljih slojeva Vaše duše. Da li boje biraju Vas, ili ih Vi birate?

Zapravo, ja ne biram boje; one pronalaze mene. Često ne znam koju ću boju koristiti prije nego što počnem sa slikom. Ćutke čekam... i dođe trenutak, neka boja odjekne u meni - kao da je nevidljiva ruka pušta kroz vrata mog srca. Boja je za mene energija, stanje svijesti. Crvena ne predstavlja strast, već otkucaj života; plava ne predstavlja smirenost, već beskonačnost; a zlatna nije samo ton, već svjetlost duše. Svaki ton na platnu je zapravo vibracija moje duše. Zato bih mogla reći da ne koristim boje, već da postojim zajedno sa njima.

Kako se Vaš umjetnički izraz mijenjao tokom godina?

U prvim periodima mog bavljenja slikarstvom, pokušavala sam da shvatim misteriju postojanja. Zato sam počela od najjednostavnijeg mjesta, od prirode. Sjekla sam voće i gledala unutra, pažljivo posmatrala cvijeće... i u svakom od njih vidjela savršeni red, sopstvenu geometriju prirode. Ovo otkriće me je fasciniralo - željela sam da taj unutrašnji red prenesem na platno kako bi ga svi primijetili. Kasnije sam počela da proučavam drago kamenje. Te ogromne refleksije u prelamanju svjetlosti podsjetile su me na unutrašnji svijet čovjeka. Pomislila sam da u svima nama postoji dragulj koji čeka da se reflektuje spolja... samo treba da pronađemo pravu svjetlost. Vremenom je moja umjetnost prešla u filozofsku dimenziju. Sada na mojim slikama stvaram prostor gdje se susreću filozofija i geometrija. Ponekad me vodi savršeni red u pčelinjim saćama, a ponekad božanska simetrija u perju pauna. U tački u kojoj sam danas, umjetnost za mene nije samo izraz; ona je način da učinim vidljivom tajnu matematiku prirode, čovjeka i univerzuma koja se međusobno dotiče.

Šta trenutno istražujete u svom radu? Da li vas privlače novi mediji ili forme?

Trenutno istražujem koncepte dubine i reciprociteta. Fokusirana sam na stvaranje iluzije trodimenzionalnosti i pokreta na ravnoj površini platna, koristeći slojeve i svjetlosne efekte, što mijenja percepciju geometrije. Što se tiče novih medija, posebno me privlače digitalna umjetnost (NFT) i video instalacije, gdje bi moji geometrijski obrasci mogli oživjeti pokretom, noseći ideju stvaranja 'žive geometrije'. Filozofski, radim na konceptu 'unutrašnjeg univerzuma'; to je istraživanje usmjereno na otkrivanje geometrijskog poretka u sopstvenoj svijesti. Vjerujem da je svaka forma koju vidimo spolja, zapravo odraz nečega unutar nas. Mislim da se moje umjetničko putovanje sada pretvara iz samo 'vizuelnog' u 'energetsko' iskustvo. Želim da posjetioci, kada pogledaju sliku, ne samo vide, već i osjete vibraciju."