OSVRT JAĆIMOVIĆA

Ko je pravi MVP Eurobasketa

Kako se takmičenje primiče kraju, počinje prognoziranje najkorisnijih igrača i prve petorke šampionata. Na ovom prvenstvu posebno i zbog toga što najuspješniji igrači po statističkim parametrima nisu uspjeli da svoje reprezentacije odvedu do kraja, mada je pitanje je li to bilo realno i očekivati.

Piše: Marko Jaćimović

Dva najkorisnija igrača, gledajući učinak u svim segmentima i to po utakmici, na ovom prvenstvu su Janis Adetokunbo i Nikola Jokić, a Luka Dončić je peti na toj listi. Srbija je eliminisana već u osmini, Grčka i Slovenija u četvrtfinalu. Na trećem i četvrtom mjestu su Bugarin Vezenkov i Finac Markanen, a nakon vodeće petorke sljedeći je Litvanac Valančijunas i to sa velikom razlikom.

Da li onda može biti njihova krivica u ispadanju sa takmičenja, ali s druge strane i koliki je njihov uticaj na timski potencijal.

Nikola Jokić osmi je strijelac, peti skakač, 20-asistent takmičenja, sa prosjekom 21,7 poena, 10 skokova, 4,3 asistencije a prvi po broju dabl-dabl učinaka sa četiri, uz procenat šuta iz igre 66 odsto.

Vidljivo je bilo i da igra Srbije slabije funkcioniše kada Jokić, pa i Micić nisu na parketu, ali centar Denvera je svoje odradio. Jeste da je viđen kao šansa da rivali napadaju njegovu poziciju, ali jasno je bilo da Jokić neće biti defanzivni temelj selekcije Svetislava Pešića. Čak u porazu od Italije MVP NBA lige imao je najbolji lični učinak na cijelom prvenstvu.

Srbija, međutim, nije imala doprinos sa klupe, poput recimo "Azura" za koje je Spisu ubacio 22 poena, dok mu je prethodni prosjek bio svega pet po meču.

Slično je i sa Grčkom - Janis Adetokunbo postizao je najmanje po 25 poena u svakoj utakmici, ali kada bi pažnja protivničkih odbrana bila usmjerena na njega, nije bilo podrške saigrača, posebno sa perimetra - što su platili protiv Njemaca, bez potrebnih trojki Dorsija, Slukasa, Papanikolaua, pa čak i Janisa nakon što su mu zatvorili reket.

Luka Dončić je na konferenciji nakon poraza od Poljske preuzeo odgovornost na sebe, ali da li je zaista tako? Može se Sloveniji zamjeriti da se previše oslanjala na svoju superzvijezdu, da su ostali u napadu postajali uspavani, ali ako je bila jedna utakmica da to nije slučaj - to je protiv Poljske. Dončić je praktično u svakom napadu bio okružen sa dva ili tri protivnička igrača, otvarale su se situacije za ostale, ali ih, sem Čančara u jednom dijelu, nisu koristili.

Tu dolazimo do druge vrste heroja, onih koje statističke tabele pretjerano ne izdvajaju, ali im je učinak na ekipu neupitan. Mateuš ponitka ne samo da je upisao tripl-dabl protiv Slovenaca, tek četvrti u istoriji, već je pogodio neke ključne šuteve u finišu kada je trebalo prelomiti utakmicu. Nesumnjivi je lider ekipe, koji je vuče naprijed na svakom meču i preuzima odgovornost kada ne ide. Slično radi Lorenzo Braun u Španiji, mada je Vili Ernangomez statistički uspješniji - i jeste bio bitniji u nekim utakmicama.

Denis Šreder je 11. po uspješnosti na prvenstvu, ali je apsolutni lider Njemačke koju je doveo do meča za bronzu. Rudi Gober je najkorisniji igrač Francuske, u centru pažnje su Furnije pa i Ertel, ali je Geršon Jabusele u stvari jedan od ključnih igrača.

Zato je najbolje timsko izdanje pokazala Španija, jer nakon opraštanja najvećih zvijezda nisu im bile date šanse za medalju, ali evo ih ponovo tu - u borbi za zlato. Možda je to najbolje objasnio Huanćo Ernangomes nakon pobjede nad njemačkom - istakao je da dugogodišnji lideri Furije možda više nisu tu, ali su ostale vrijednosti koje su utemeljili. I dodao, jasno i otvoreno, da čak veće zasluge od igrača imaju selektor Serđo Skariolo i njegov stručni štab, zbog danonoćnih analiza, skautinga i priprema utakmica u kojima su uvijek imali nekoliko različitih planova igre i prilagođavali se po potrebi.

Možda je to i najbolja definicija timske igre, a svakako razlog uspjeha Španije na još jednom velikom takmičenju.

(Autor je urednik sportskog programa TVCG)