Igor Pejović

Balša Božović: Crnu Goru često pesimistički gledamo, ali nije sve tako loše

Nekad zaboravljamo šta to imamo, i u Crnoj Gori kao svojoj zemlji, i u svojoj kući, i nekad možda nijesam ni ja bio zahvalan na stvarima koje imam. Često Crnu Goru pesimistički pominjemo, kritikujemo i sebe i svoj život ali nije sve tako loše, smatra Podgoričanin Balša Božović, student master studija u Italiji.

Nakon što je podgoričku gimnaziju završio sa diplomom Luča odlazi na studije poljoprivrednog inženjerstva u Mađarskoj. Po završetku osnovnih studija odlučio je da se specijalizuje za vinogradarstvo i enologiju, pa se upisuje na Katolički univerzitet Svetog Srca u Pjaćenci. 

Prvu godinu mastera završava u Italiji, dok će na drugoj godini biti u Francuskoj.

Odrastao je u Podgorici, ali je mnogo vremena provodio na porodičnom imanju u Piperima.

"Tamo sam kao dijete uživao u prirodi, seoskom okruženju i stekao prvi dodir s prirodom. Odrastao sam u poljoprivrednoj porodici, otac, majka i sestra su agronomi, inženjeri poljoprivede i uvijek smo, kao što je tradicija, uzgajali malo vinove loze, voća i povrća. Tako da, provodeći raspust na selu, nije bilo puno djece, pa sam morao da tražim animacije za sebe, da istražujem, igram se, gledam šta rade otac, đed, baba i napravim prve korake u poljoprivredi", kazao je on u emisiji Mladovanje na TVCG.

Na selu se može živjeti ako ima uslova

Danas se često govori o „odlasku mladih sa sela“, no Balša se na neki način njemu i vraća kroz odabir svog obrazovnog puta. Zanimalo nas je može li se u Crnoj Gori ponovo probuditi interesovanje mladih za poljoprivredu i život na selu.

"Ja sam mišljenja da je sve moguće ako postoje uslovi za to. Počev od putne infrastrukture, vode, struje, interneta. Kad sam ja bio mlađi nijesmo imali vode, struja je često nestajala, internet je bio slab, i nije čudo da mladi imaju odbojnost. Sada je već bolje, uključene su autobuske linije i uz odgovarajuće uslove moguće je da se mladi vrate na selo. Ne da žive tamo, ali da se vraćaju", kaže naš sagovornik.

A da li je moguće živjeti od poljoprivrede: "Moji roditelji se čitav život bave poljoprivredom, s tim da nijesu preduzetnici, već rade u firmama, tako da mi možemo živjeti. Ali ako mislite na neku primarnu proizvodnju, mislim da je moguće uz određena odricanja i ulaganja ko je spreman na takav izazov".

Balša nakon gimnazije upisuje Mađarski univerzitet poljoprivrede i društvenih nauka u Budimpešti.

"Zašto Mađarska? Moja drugarica je tamo studirala i postojao je taj porogram stipendija na osnovu sporazuma dvije vlade koji nudi priliku mladima iz Crne Gore da studiraju u Mađaraskoj. Aplicirao sam za stipendiju za Sent Ištven Univerzitet, dobio sam je i to je bila moja destinacija. To je jedna poljoprivredna sila koja sa milion hektara može da parira skoro svakome u Evropi. Najviše su to žitarice i animalna proizvodnja, ali tu je i vinska proizvodnja koja je takođe jaka. Svakome bih preporučio Mađarsku, i nije bio pogrešan izbor", uvjeren je Balša.

Po završetku studija imaće dvije diplome

Nakon osnovnih studija u Mađarskoj Balša upisuje master na Katoličkom univerzitetu Svetog Srca u Pjaćenci. Prvu godinu je proveo u Italiji, dok će druga biti u Francuskoj.

"Taj univerzitet je prepoznat kao veoma dobra škola vinogradarstva, a odsjek vinogradarstva tamo je veoma jak...tako da je logično bilo da odaberem njih, jer sam imao preporuku i ukazala mi se prilika da budem polaznik tog programa koji se odvija u saradnji sa univerzitetom u Francuskoj. Ja sam trenutno student dva univerziteta i po završetku studija dobiću dvije diplome - jednu iz Italije i jednu iz Francuske", kaže Balša.

Podsjeća da je Crna Gora čvorište nastanka vinove loze, ne u Evropi, nego u svijetu. Uz naš teren, klimu, turizam, poljoprivreda i vinogradarstvo imaju perspektivu i prednost, smatra on, a na nama je da vidimo dokle ćemo dogurati.

Uporedio je studentski život u Mađarskoj, Italiji, Francuskoj s jedne, i Crnoj Gori sa druge strane.

"U Mađarskoj status studenta donosi mnogo. Popusti su do 80 posto, od samoposluga, restorana, javnog prevoza. U Italiji je studentska infrastruktura nevjerovatna. Ako ste tamo student nemate o čemu da mislite. A što se tiče studentskog života, ponašanja, problemna, rekao bih da je to djelimično slično. To su države u EU sa većim standardom od nas, ali i tamo i ovamo mlade muče isti problemi", navodi on.

U Mađarskoj je imao kolege iz raznih krajeva svijeta - od Bangladeša, Pakistana, Maroka...Pitali smo ga i da li njegove kolege i u Mađarskoj i Italiji znaju gdje je Crna Gora?

Za CG znaju zahvaljujući Vučiniću, Jovetiću, Pekoviću...

"Mislim da sam čuo svaku moguću soluciju. Ne postoji odgovor koji bi me iznenadio. Od Sibira, Rusije, Meksika, Španije...sve sam moguće čuo. To me ne iznenađuje od nekog iz Amerike ili Koreje, ali ako neko u Italiji nije čuo, to je već malo zabrinjavajuće. Je li problem tu Crna Gora ili njihovo obrazovanje to je neko drugo pitanje. Momci su zahvaljujući Vučiniću, Krstoviću, Jovetiću, Pekoviću, većina je njih čula. Imao sam situaciju da mi momak iz Tanzanije nabraja reprezentaciju Crne Gore...gdje ljudi znaju za našu istoriju 20. vijeka. Nema nekog pravila. Različite države pamte ili znaju Crnu Goru po različitim stvarima: Da li u Koreji po Titu, u Italiji fudbal, u Mađarskoj blizina sa Srbijom... u Americi NBA igrači", pojašanjava Balša.

Nada se da će jednog dana, kad stekne dovoljno znanja, biti u mogućnosti da dođe u Crnu Goru i sve to pretoči ovdje: "Da li na akademskom ili privatnom planu, volio bih da bude sve zajedno, ali se nadam da ću iskustvo i inovacije dovesti u Crnu Goru...i poboljšati Crnu Goru u nekom smislu".

Na kraju kaže i da bi vodlio da njegova djeca odrastaju u Crnoj Gori jer je i sam imao lijepo djetinjustvo: "Ja ovdje pripadam, ovo je moja zemlja, tako da gdje je bolje unaprijediti i pokazati se nego kući".