Tufik Softić

“Simon vojaž”

Najstariji autobus prodaje se za 21,5 hiljada eura a devet prodati za 34 hiljade　　　　

Jedan od devet autobusa nekadašnjeg beranskog autorpevoznog preduzeća „Simon vojaž“, koje je stečajni upravnik Lado Šekularac prošle godine prodao za svega 34 hiljade eura, oglašen je na internet stranici kupujem,prodajem za čak 21,5 hiljada.

Prema riječima radnika, riječ je o autobusu „setra 319“, namijenjenom za lokalni prevoz i prevoz učenika, u kojem, prema registraciji, ima 66 mjesta za sjedenje, i još 55 za stajanje, što je ukupno 111 mjesta.　　　　

"Taj autobus je prodat za možda tri do četiri hiljade eura. Bila su dva takva autobusa, sasvim ispravna. Znači samo ta dva autobusa, vrijede po ovoj cijeni po kojoj se ovaj prodaje, 43 hiljade eura. A devet autobusa, plus jedan kombi i jedan manji autobus, sve što je bilo vrijedno, prodato je po početnoj cijeni od 34 hiljade eura. Đe je sada tužilaštvo i šta je sa našim krivičnim prijavama koje smo zbog toga predali Specijalnom državnom tužilaštvu“, kaže za Portal RTCG predsjednik štrajkačkog odbora „Simon vojaža“ Nenad Radičević.　　　　

Oglas za prodaju ovog autobusa osvanuo je juče ujutru na internetskoj stranici „kupujem, prodajem“, sa desetak fotografija i svim podacima, pa i fotokopijom saobraćajne dozvole, iz koje se može vidjeti da je poslije pet godina sa beranskih tablica, registrovan početkom 2024 na prduzeće „BTC ZETA“ DOO i registarske oznake Zete (ZT – AC 783).　　　　

„Čim je do mene došla vijest o prodaji, poslao sam fotografiju stečajnom upravniku i pitao ga još jednom kako je došao do početne cijene za svih devet eutobusa od 34 hiljade. Pitao sam ga zašto nama nije dao te autobuse? Imali smo autobusku, imali smo autobuse, mogli smo sasvim lagano da organizujemo posao i da vozimo. Nije mi ništa odgovorio“, kazao je Radičević.

Stečajni upravnik Lado Šekularac nije odgovorio ni Portalu RTCG na pitanje da prokomentariše ili odgovori kako to da se poslije prodaje od prošle godine, sada samo jedan, i to najstariji autobus, prodaje po cijeni od 21,5 hiljadu eura.　　　　

On je ranije uredno odgovarao na pitanja našeg portala kada se radilo o licitacijama, sve do trenutka prodaje autobusa, od kada nije više ne odgovara ni na jedno pitanje koje smo uredno postavljali, dajući mu mogućnost da iznese svoje mišljenje.　　　　

„Ne znam, ali meni se čini da je ovo bruka države, bruka državnih institucija. Niko da reaguje na naše prijave i protiv bivšeg vlasnika Meše Adrovića koji nas je bukvalno opljačkao dižući kredite kod banaka na račun firme, i protiv stečajnog upravnika koji je ovako tragikomično prodao autobuse“, rekao je Radičević.　　　　

On je kazao da bivši radnici, oni koji su još uvijek u Beranama i nisu otišli trbuhom za kruhom po bijelom svijetu, neće ostati nijemi na ovo što se dešava.　　　　

„Procijenjena virijednost autobusa je bila oko 180 hiljada eura. Kako se došlo do početne cijene od 34 hiljade? Uz to, upravnik odugovlači okončanje stečaja jer uzima dnevnice i prima platu čitavo vrijeme, a radnicima i povjeriocima se duguju ogromne pare. Nikoga od povjerilaca nije obavijestio za prodaju autobusa, i zato su svi povjerioci tražili da se prodaja poništi i autobusi vrate u Berane“, kaže Radičević.

Predsjednik štrajkačkog odbora postavlja pitanje koliko onda vrijede dva najbolja autobusa koja su saobraćala na liniji za inostranstvo.

„Ako se ovaj autobus prodaje za 21,5 hiljada eura, onda su ta dva autobusa iz 2012. godine vrijedila po 60 hiljada. Sada vidite kakva je razmjera ove pljačke. Zato tražimo hitnu smjenu stečajnog upravnika, i naravno, odgovornost za ovo što je učinio“, rekao je Radičević.

On je objasnio da su autobusi, od kojih je jedan oglašen na prodaju, koji su vozili na lokalnoj liniji prema Bijelom Polju, i uglavnom prevozili učenike.

„Ustvari, ovo nije prodaja, nego preprodaja koju je omogućila stečajna uprava“, kazao je predsjednik štrajkačkog odbora „Simon vojaža“  　　　　

Portal RTCG ovih dana pisao da je poslednji od devet najboljih autobusa beranskog autoprevoznog preduze u stečaju, u nedjelju oko 21.30 sati je ušao iz Srbije u Crnu Goru, prošao kroz Berane, i produžio za Podgoricu. 　　　　 

„To je moj autobus, odnosno autobus koji sam ja dužio. Ja sam ga lično poveo u Novi Pazar na popravku, i kod mene je još uvijek saobraćajna dozvola koja je istekla odavno. Valjda je bio do sada na nekavoj dodatnoj popravci u Vrnjačkoj Banji. Autobus ušao u Crnu Goru na beranske tablice BA AU 804“, rekao je Radičević.

Stečajni upravnik beranske autoprevozne firme u stačaju „Simon vojaž“, Lado Šekularac, osam najboljih autobusa i jedan kombi koji su bili parkirani u krugu autobuske stanice u ovom gradu, kao i još jedan autobus koji se nalazio u Novom Pazaru, prodavao je po početnoj cijeni od 34.076,2 eura, što je naknadno sa PDV dostiglo cijenu od 55.076,72 eura. To se može vidjeti iz njegovog izjašnjenja koje je uputio Privrednom sudu i stečajnom sudiji, koji su to od njega zatražili nakon pisanja medija.

Iz njegovoz izjašnjenja može se vidjeti da su se na oglas javila dva kupca, doo Novo prevoz iz Bijelog Polja, koji je ponudio 40.101 euro, dok je drugi kupac, First travel Montenegro doo (BLT) ponudio svega hiljadu više, odnosno 41.103 eura.

Stečajni upravnik u tom izjašnjenju u koji je Portal RTCG imao uvid, objašnjava da je to bila cijena bez uračunatog PDV, što je na kraju za „boljeg“ ponuđača, navodno, bilo ukupno 55.796,72 eura.

„Nije istina da bi autobusi propali stajanjem. Mene duša boli za mojim autobusom sa kojim sam prošao hiljade kilometara. Poslije popravke u Novom Pazaru, prodat je za svega četiri hiljade eura. Svi vozači bi ih kupili, kao mala auta, da su nama ponuđeni po toj cijeni“, kaže Radičević. 

Štrajk u „Simon vojažu“ počeo je u maju 2020. godine, a država do sada ničim nije pokazala interesovanje da se slučaj „Simon vojaža“, koji toliko traje i koji je kulminirao prodajom autobusa za koju povjeriocu smatraju da je morala biti namještena, riješi.