[ Nataša Novović ]

SVI NAŠI IZBORI

Milioni su ništa, blago je svaki dan predsjednikovanja

Svakodnevno Demokratska partija socijalista ponavlja da su Crnoj Gori potrebni vanredni parlamentarni izbori. I da ih treba održati što prije. Da bi u isto vrijeme mogli biti održani i predsjednički izbori što bi bilo korisno za početak smirivanje haosa u društvu i za državnu kasu - niko ne pominje.

Nije lako procijeniti da li se svakodnevnim pozivima na parlamentarne, DPS hrabri nakon poraza na lokalnim izborima ili možda želi da preduprijedi dodatni pad i pokušava da održi 'borbenu gotovost'. 

Niko u ovom trenutku ne može da procijeni kako će se rasplesti sve što je u crnogorskom političkom životu zapleteno. Znamo napamet kako je: Skupština neće da raspusti samu sebe, Đukanović neće da imenuje Miodraga Lekića za mandatara, a tu je i mogućnost da Skupština izmijeni Zakon o predsjedniku i sve tako. Sve miriše na izbore. One koji će možda biti. Ove druge koji su, ako se u međuvremenu neko ne proglasi za kralja, znatno izvjesniji, uglavnom prati tišina. 

Prošle sedmice se, doduše, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, u razgovoru za BBC na srpskom, sjetio da mu teku posljednji mjeseci mandata, ali i rekako kako smatra da bi vanredni parlamentarni trebalo da se održe još ranije. "Moje uvjerenje je da ne treba oklijevati, da smo izgubili mnogo vremena." Đukanović je, prije lokalnih izbora pominjao da će parlametarni izbori biti u januaru. 

Kad bi, nekim čudom, predsjednikove želje bile ispunjene i izbori bili raspisani, na primjer, za 15 dana, mogli bi da budu održani između 15. januara i 25. februara. Jer Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje da "od dana rroaspisivanja izbora do održavanja izbora odbornika, odnosno poslanika ne može proteći manje od 60 ni više od 100 dana".

Teorijski, to bi značilo da bi u jeku parlamentarnih bili raspisani predsjednički izbori. OKo njih su rokovi mnogo jasniji jer je riječ o redovnim, a ne vanrednim izborima. Đukanović je stupio na dužnost 20. maja 2018. Predsjednik se bira na pet godina.

"Izbore za Predsjednika raspisuje predsjednik Skupštine Crne Gore, najkasnije 120 dana prije isteka mandata Predsjednika. Odlukom o raspisivanju izbora određuje se dan održavanja izbora. Od dana raspisivanja do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 60 ni više od 90 dana", piše u Zakonu o izboru predsjednika Crne Gore. 

Predsjednički izbori, dakle, moraju biti raspisani najkasnije 20. januara. U slučaju da Đukanović iskoristi svoj mandat do posljednjeg sata, izbori bi bili održani između 20. marta i 20. aprila. 

Teško je povjerovati da vanrednih parlametnarnih izbora neće biti. Kad je već tako - zašto ne bi bili održani istovremeno sa predsjedničkim. Vrijede li mjesec ili dva predsjedničkog mandata toga da konstantno živimo u izbornim, što u našem slučaju znači suludim vremenima. Kad bi zvijezde crnogorskog političkog neba bile bar malo racionalnije, uvažile bi i činjenicu da bi istovremeno održavanje izbora značilo manji trošak. 

Posljednji palamentarni izbori koštali su građane više od tri i po miliona eura. Najveća svota izdvojena je za finansiranje političkih partija – čak 2 miliona i 300 hiljada eura, dok je za samu organizaciju izbora preko Državne izborne komisije utrošeno milion i 200 hiljada.

“Gro tih sredstava, tačnije 800.000 eura potrošeno je za naknade izbornoj administraciji, članovima OIK i biračkih odbora. 120 hiljada eura je utrošeno za nabavku glasačkih kutija, paravana, kabina, zastava i još nekog izbornog materijala, dok je 80.000 potrošeno za štampanje glasačkih listića i ostalog izbornog materijala”, kazao je nedavno za RTCG predsjednik Državne izborne komisije Nikola Mugoša. Za predstojeće izbore će, objasnio je, usljed poskupljenja, izvjesno biti potrebno više novca. 

Premda, možda bi trebalo imati u vidu da su Crnoj Gori milioni nekako tričava stvar. Decenijama smo vježbali da budzašto prodajemo fabrike i hotele, slušamo priče o milionskim ulaganjima i, najčešće, dobijemo ruševine. Poseban doprinos relativnosti miliona dala je država kad je omogućila da Prva banka u vlasništvu Aca Đukanovića vrati državi ratu kredita na ekstramno inovativan način. Državni trezor na račun Regionalnog vodovoda u Prvoj banci pošalje milion, Prva banka pošalje milon Državnom trezoru i tako jedanaest puta. Abrakadabra - plaćena četvrtina kredita.

Dva automobilčića "majbah" za 1,3 milona eura -  praktično džabe za državu na stepenu ekonomskog razvoja kakav je naš. Sjetite se svih onih investicija. Kad jednom milioni postanu sitnina - što neki ne bi bio potrošen na mjesec-dva predsjednikovanja.

Insistiranjem na što ranijem održavanju parlamentarnih izbora i željom da se oni dese prije predsjedsjedničkih, DPS pokazuje da mu zapravo ne smeta stanje stalne drame, iako su im usta puna čežnje za stabilnošću. Znamo se, u tom svijetu 'stabilnost' znači žal za decenijskom apsolutnom vlašću. 

Sudeći po rezultatima posljednjih izbora ta želja postaje sanak pusti. Jednako kao želja građana Crne Gore da ima na vlasti ljude koji će umjesto na još malo sigurnog stolovanja pare potrošiti na to da negdje naprave malecku školu. Ili bi situaciji možda bila primjerenija narodna kuhunja.