M.Mijatović

LEKTORKA ZA PORTAL

Najčešće greške: Rajfešlus, hoštapler...

Koliko god mislili da vladamo pravopisom i gramatikom našeg jezika, ponekad ipak pravimo greške. Lektorka Jelena Marković, za Portal RTCG, ističe koje su to riječi koje se često pogrešno upotrebljavaju, koliko je važno koristiti interpunkciju u pisanoj komunikaciji, kao i kako izbaciti suvišne riječi prilikom javnog izlaganja.

Navodi da se najčešće se griješi u pisanju onih riječi kod kojih se pri izgovoru ne čuje neki glas. Na primjer, kada se glas n ne čuje ili se slabije čuje, umjesto intenzivan nalazimo intezivan, kompenzacija postaje kompezacija, a korespondencija, kontingent, delinkvent, instinkt javljaju se kao korespodencija, kontigent, delikvent, instikt.

Pogrešno se pišu i riječi koje su teške za izgovor: rajsferšlus, brusthalter, hohštapler, rolšue i sl. (nepravilno: rajfešlus, brushalter, hoštapler, rošule).

Glasovne promjene takođe zadaju muke, pa se potpredsjednik, pretčas, otcijepiti, otčepiti, potcrtati i dr. javljaju pogrešno napisane: podpresjednik, prečas, ocijepiti, očepiti, podcrtati ili pocrtati i sl.

Međutim, kako objašnjava lektorka Marković, nije jedini problem pogrešno pisanje. Riječima stranog porijekla nerijetko se pripisuje pogrešno značenje.

Tako se može čuti da je rezigniran neko ko je ljut, bijesan, a zapravo je to onaj koji je ravnodušan, pomiren sa sudbinom, za lucidnog se misli da je luckast, a zapravo je bistar, za ignoranta se misli da nekog ignoriše, a on je u stvari neznalica, dok dubiozan uopšte nije dubok, dubokouman, već sumnjiv ili nesiguran.

Koristite tačku, zarez, ironiju obilježite navodnicima...

"Da bi pisana komunikacija bila uspješna, odnosno da bi nas primalac poruke razumio baš onako kako želimo, moramo koristiti interpunkciju. Razumijevanje je mnogo jednostavnije pri usmenoj komunikaciji – vidite sagovornika, čujete njegovu intonaciju, pauze koje pravi u govoru, vidite mu mimiku i gestikulaciju", naglasila je Marković.

Pri pisanju sve navedeno moramo, ističe, nadomjestiti pravilnom upotrebom interpunkcije.

Važnost zareza najbolje će, kaže, ilustrovati primjer rečenice čije se značenje mijenja sa pomjeranjem mjesta tog interpunkcijskog znaka: Dok sam sjedjela na trosjedu, ugledah pukotinu; Dok sam sjedjela, na trosjedu ugledah pukotinu.

Osim toga, kako dodaje, rečenica koja se završava uzvičnikom ne nosi istu poruku kao ona koja se završava tačkom. Ironiju ćete obilježiti navodnicima, a manje važan dio teksta ili pojašnjenje možete staviti u zagradu i tako olakšati razumijevanje rečenice itd.

Dubleti često zbunjuju, ispravno je dječji ali i dječiji , topal ali i topao

Marković navodi da iz ugla lektora, smatra da bi bolje bilo da postoji manje dubletnih oblika, pošto bi bilo lakše primijeniti normu.

"Osim toga, vjerujem da bi svima bilo lakše kada bi norma bila manje fleksibilna, bilo bi manje zbunjenih. Dobra strana postojanja dubleta je što možemo izabrati onaj oblik riječi koji nam se više sviđa, koji više odgovara našem jezičkom osjećaju, navici, sluhu", kazala je ona.

Međutim, kako dodaje, među onima koji smatraju da dubleti ne treba da postoje često se čuje da treba zadržati oblik koji je njima prihvatljiv, a gube iz vida da ono što njihovom uhu prija, tuđem smeta.

"Tako nekome prirodno zvuči masci, a nekome maski, neko će napisati dječji, a neko dječiji, neko će reći da je riječ predlog bolja nego prijedlog, a neko obratno, nekome para uši topal, a nekom topao, neko je naučio da je ispravno razočaranje, a neko zna samo za razočarenje, neko će reći inženjer, a ima i onih kojima se više sviđa oblik inžinjer, neko nikada nije čuo da se kaže ormar, a nekome orman zvuči nepravilno. Ipak, svi navedeni primjeri su ispravni", napominje Marković.

Korićenje skraćenica može predstavljati problem

Često se u pisanju koriste skraćenice, a naročito ih upotrebljava mlađa populacija, međutim, prema mišljenju lektorke Marković,  onima koji nijesu savladali pravopisna i gramatička pravila, to može predstavljati problem.

Ističe da skraćenice posebno mogu otežati primjenu pravila o sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi.

"Ukoliko svakodnevno pišu nzm (ne znam), nmg (ne mogu), bzv (bez veze), moguće je da postanu nesigurni kada bude trebalo pravilno napisati cijele riječi. Ali ako gore pomenuta osnova postoji, neće biti problema – kao što ni odrasle koji poznaju pravopisna pravila česta upotreba normirane skraćenice itd. ili tj. neće zbuniti kada bude potrebno da napišu i tako dalje i to jest", tvrdi Marković.

Svi znamo da se danas mladima komunikacija svodi na pisanje poruka. Zato, ukazuje Marković, nove generacije, koje su odrastale uz internet, imaju potrebu za ekonomisanjem u jeziku.

"Skraćenice koje sami kreiraju dio su žargona, a žargon je oduvijek predstavljao otpor prema standardu, normi, svojstven mladim ljudima. Ne možemo im zabraniti ono što im je svojstveno, a i zašto bismo! Školski sistem im ne omogućava izučavanje maternjeg jezika nakon srednje škole, mediji ne veličaju obrazovane i pismene ljude (naprotiv!), roditelji im ne postavljaju granice u korišćenju interneta i praćenju televizijskog programa, ne uče ih koliko je važno čitanje, niti im na svom primjeru to pokazuju, društvo im ne nudi kulturne manifestacije koje bi ih privukle, a onda ih svi zajedno krivimo što im je rječnik siromašan i što ne znaju da pišu", napominje ona.

Stoga, onima koji ne čitaju dovoljno, koji nijesu savladali pravopisna i gramatička pravila, skraćivanje riječi može, kako smatra, predstavljati problem.

Trudite se da izbacite poštapalice poput "ovaj", "tako da", "znači"

Marković objašnjava da je upotreba poštapalica suvišna samim tim što su lišene značenja, te se izgovaraju najčešće nesvjesno i ne pripadaju rečenici u kojoj se nalaze.

U ruskom jeziku se, kaže, koristi naziv koji slikovito prikazuje karakter poštapalica: slova-paraziti (parazitske riječi).

"Suvišne su samim tim što su lišene značenja, izgovaraju se najčešće nesvjesno i ne pripadaju rečenici u kojoj se nalaze. Međutim, nemoguće je potpuno ih iskorijeniti. Kada imate tremu, kada ste umorni, zabrinuti, ljuti, tužni, kada vam iz bilo kod razloga oslabi koncentracija, koristite više poštapalica", tvrdi ona.

Dodaje da ukoliko govornik dozvoli da mu izlaganje bude ispunjeno njima, naročito ukoliko učestalo koristi jednu ili dvije, može se desiti da pažnja slušalaca oslabi i da sa suštine bude skrenuta upravo ka lovljenju tih glasova i riječi.

"S druge strane, korišćenje poštapalica na pravom mjestu i u pravo vrijeme odraz je izuzetnog jezičkog osjećaja. Pravilna upotreba ovih jezičkih pomagala dio je vještine govorništva, koju nije lako razviti, ali je moguće – ukoliko postoje volja i trud", istakla je lektorka.

Ne preporučuje oslanjanje na onlajn rječnike i pravopise, jer, kako kaže, na internetu svako može pisati šta god poželi.

"Ukoliko vam pak treba brzo rješenje nedoumice, pronađite sajtove ili stranice na društvenim mrežama koje vode stručne osobe i provjerite da li koriste važeće jezičke priručnike", savjetuje Marković.