Tufik Softić [ Portal RTCG ]

BERANE

Toškovićeva slika zauvijek izgubljena?

Veliki umjetnik Uroš Tošković svojevremeno je dolazio u Berane i tražio da otkupi triptih koji je je ranije za potrebe hotela „Berane“ kupljen u Beogradu, još u vrijeme dok je bio član grupe Medijala.

To je Portalu RTCG kazao penzionisani ugostiteljski radnik Milutin Čukić, koji je čitav vijek proveo u ovom hotelu, sve do njegove privatizacije.

Toškovićev triptih poznat pod nazivom "Iz dojki curi krv“ ukraden je kada su nestale i sve druge umjetnine iz ovog beranskog hotela.

"Meni je najžalije ove slike. Žao mi je ako joj se ne uđe u trag, jer je to sasvim sigurno navrednijie umjetničko djelo koje je bilo u posjedu hotela Berane“, kazao je Čukić.

On se prisjetio da je slika kupljena ranije u Beogradu i nije mogao da tačno kaže za koliko novca, ali je zapamtio da se neko vrijeme nalazila u restoranu,

"Ja sam tadašnjem direktoru sugerisao da bi ovu sliku trebalo izmjestiti na neko bolje mjesto, i da joj, između ostalog, sa tom tematikom i nije mjesto u restoranu“, priča Čukić.

Ovaj penzionisani ugostitelj se prisjetio da je jednog dana sa arhitektom hotela i direktorom u Berane došao Uroš Tošković, i ponudio duplo više nego što je slika bila prije toga kupljena.

„Nekako mi se čini da sam ja ubijedio direktora da slika treba da ostane u hotelu, tako da nije došlo do prodaje. Sada nešto mislim i pitam se da li onaj kod koga je ova slika, zna kolika je njena vrijednost. Vrijedne su i druge umjetnine, ali ova slika je daleko najvrijednije umjetničko djelo koje je imao hotel Berane“ – ispričao je Čukić, izražavajući žalost zbog svega što se izdešavalo sa hotelom kroz proces privatizacije i kasnijim nestankom svih vrijednih umjetnina.

Tri slike kombinovane tehnike, koje čine cjelinu, iz jednog perioda Toškovićevog stvaralaštva vrlo davno su kupljene za nekoliko desetina hiljada maraka. Triptih se nalazio u manjem salonu u prizemlju, kada mu se izgubio svaki trag, kao i drugim umjetničkim djelima.

Mnogi vjeruju da je samo Toškovićeva slika danas sigurno vrijedna onoliko koliko je grupa berzanskih mešetara platila većinski paket akcija čitavog hotelsko turističkog preduzeća.

Neposredno nakon što autor ovog teksta prvi put pisao o krađi umjetnina iz nekadašnjeg hotela Berane, dobio je telefonski poziv od jednog podgoričkog kolekcionara koji je rekao da ima ponudu za kupovinu dvije slike iz triptiha Uroša Toškovića.

Čovjek je bio u dilemi da li da ih kupi ili ne, s obzirom na to da su iz Berana odnesene pod nerazjašnjenim okolnostima.

„Vjerujte da sam u velikoj dilemi. Rado bih ih kupio, ali ne znam da ne napravim samom sebi neku neprijatnost ako su eventualno ukradene“, kazao je, pitajući za savjet.

Objasnio je i da mu je dvije Toškovićeve slike, od ukupno tri koliko ih je bilo na zidovima hotela Berane, ponudio na prodaju neki Slovenac.

„Tako se makar predstavio. Rekao je i da će ih ako ih ne proda meni, ponijeti za Sloveniju i da će tamo da ih preproda. Mislio sam da je bolje i da ih ja kupim, nego da budu iznesene iz zemlje i trajno otuđene. Ja bih ih makar sačuvao“ – rekao je ovaj kolekcionar.

Šta se dalje dešavalo nije poznato. Telefonski broj kolekcionara se u međuvremenu zagubio, a sam se više nije javljao.

Da li je kupio Toškovića ili ne, ostalo je otvoreno pitanje.

Ostalo je upitna i vrijednosti ovog triptiha izražena u novcu, ali naravno da je vrijednost triptiha porasla u kasnijem periodu, kada je ovaj crnogorski umjetnik u Parizu označen kao jedan od najvećih crtača na planeti.

Neki misle da nije teško utvrditi u kojem periodu je nestao Tošković, ko je mogao i kome da ga proda. U Beranama i šire se zna kako je i kojim redosljedom hotel mijenjao vlasnike na papiru. Na taj način bi se i triptihu i svim ostalim umjetničkim djelima ušlo u trag.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat hotelsko turističkog preduzeća u ovom gradu. Ta godina je početak pljačke i početak kraja.

Ovu ugostiteljsko turističku kompaniju tada je privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo. Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane.

Šlag na tortu bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka HTP-u 2005. godine zaplijenila hotel Berane. Ovaj hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, puta tri sprata, sa 17 hiljada metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700 hiljada eura, a prodala tek iz trećeg puta za svega 200 hiljada. Navodno, istim vlasnicima pod drugim imenom.

Izvor iz tadašnje filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je, međutim, da je ova filijala zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar i dalje nestajao.

Vjeruje se da je upravo u ovom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocijenjene vrijednosti.

Osim Toškovićevog triptiha, o čemu je Portal RTCG više puta pisao, nestale su i slike Aleksandara Aca Prijića, veličine četiri puta tri metra, ulja na platnu, po nazivom „Morske dubine“, više slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.

Poslednji vlasnik hotela je u privatnoj istrazi koju je sproveo uspio je da poslije dvadeset godina vrati skulptruru „Kupačica“ koja je rađena specijalno za terasu ovog hotela, početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, dok se drugi odlivak kasnije našao na budvanskoj plaži Ričardova glava.

To se prilikom nedavne restaruracije moglo vidjeti na sklpturi umjetnika Gradimira Aleksića, koji je na utisnuo oznaku 1/III, kao potvrdu da je to prvi odlivak.

Kamo sreće da je Tošković tada, kako priča penzionisani ugostiteljski radnik Milutin Čukić, uspio da vrati u svoje vlasništvo triptih „Iz dojke curi krv“, i da se ova vrijedna slika u vidu triptiha sačuva kao nacionalno blago Crne Gore.