РТС [ R.B. ]

SAVJETI STRUČNjAKA

Kako od noćne ptice da postanete ranoranilac

Ako vam tijelo i mozak ne uspiju da se oporave do kasno u toku dana, verovatno ste „noćna ptica“, prirodno programirani da ostanete budni do kasno i spavate u vrijeme kada obično počinje škola ili posao. Postoji li način da reprogramiramo svoj biološki sat i postanemo ranoranioci? Stručnjaci tvrde da postoji.

Odgovor stručnjaka za spavanje za većinu noćnih tipova je: Da, možete. Međutim, koliko ćete uspjeti da promijenite svoje preferencije spavanja, zavisi koliko od gena, toliko i od volje.

"Možemo vam pomoći da manje budete noćna ptica, ali ne u potpunosti, jer genetska sklonost, ili predispozicija, ostaje", napominje dr Filis Zi, direktorka Centra za cirkadijalnu medicinu i medicinu spavanja na Medicinskom fakultetu Univerziteta Fajnberg u Ilinoisu.

"To je kao da imate gen za dijabetes. To možete modifikovati svojim životnim stilom, ali to ne mijenja vašu genetsku predispoziciju", dodaje doktorka.

Uspjeh takođe zavisi i od toga koliko ste voljni da radite na promjeni ponašanja koja utiču na san, ističe dr Elizabet Klerman, profesorka neurologije na odsjeku medicine spavanja na Harvardskoj medicinskoj školi u Bostonu.

"Promjena ponašanja je veoma teška. Možemo reći šta funkcioniše, a onda morate da odlučite da li želite da to uradite. Nemamo čarobnu pilulu", dodaje Klermanova.

Noćne ptice su izložene većim zdravstvenim rizicima

Priroda spaja naš ciklus spavanja i buđenja sa rotacijom Zemlje. Dnevna svetlost ulazi u naše oči, putuje do mozga i potiskuje proizvodnju melatonina, hormona koji podstiče san. Kada sunce zađe, naš tjelesni sat ponovo uključuje proizvodnju melatonina, izazivajući pospanost u roku od nekoliko sati.

Naslijeđeni hronotip spavanja može da promijeni taj proces. Kod urođenih ranoranilaca, cirkadijalni ritam oslobađa melatonin ranije nego što je norma, dajući im energiju da budu aktivniji ujutru. Noćni tipovi, međutim, luče melatonin mnogo kasnije, potiskujući vrhunac aktivnosti i budnosti kasnije u popodnevnim i večernjim satima.

Kao što tjelesni sat takođe usmjerava kada osjećamo glad, kada se osjećamo tromo ili smo dovoljno raspoloženi za vježbanje, tako taj unutrašnji sat kod ljudi koji kasno odlaze na spavanje može loše uticati na njihovo zdravlje.

Istraživanja su pokazala da je veća vjerovatnoća da će večernji tipovi preskočiti doručak, da će jesti više kasnije tokom dana, mnogo više pušiti i piti više alkohola i kofeina. Noćne ptice, takođe, imaju više visceralne telesne masti u predelu stomaka, što je ključni faktor rizika za dijabetes tipa dva i bolesti srca.

Stručnjaci za spavanje imaju nekoliko tehnika za promjenu unutrašnjeg časovnika:

• Što više jutarnjeg svjetla
• Uveče zamračite
• Jedite i vježbajte ranije
• Ne uzimajte pilule za spavanje