rtcg.me [ M.V. ]

RTCG meta tabloida: Vijesti u manipulacijama prevazišle sebe, dvije verzije istog događaja

Neobjavljivanje demantija, ignorisanje nalaza sopstvenog ombudsmana, na hiljade negativnih tekstova o RTCG, tabloidu "Vijesti" nijesu dovoljni već nastavljaju sa falsifikovanjem lako provjerljivih činjenica. Ovoga puta su prevazišli sami sebe, pa računajući na zaborav ili možda smatraju sopstvene čitaoce nedovoljno pismenim, objavljuju dvije različte informacije sa istog događaja.

Još jednom su juče, po ko zna koji put, obmanuli svoje čitaoce istaknutim tekstom o izboru predsjednika Savjeta RTCG. Evo, da javnost jasno vidi kako se u funkciji prljave kampanje manipuliše činjenicama:

Dana 17. juna 2021. sami su objavili da je na konstitutivnoj sjednici Savjeta glasalo 8 od 9 članova, jer je dr Bojan Baća bio odsutan, da je Veselin Drljević dobio 7 glasova, a da je 1 listić bio nevažeći.

Juče, 30. novembra 2025., za isti taj događaj na istom portalu pišu da Baća nije prisustvovao sjednici, ali sada tvrde da je glasalo 7 članova i da je „preostalih 7 jednoglasno podržalo Drljevića“.

Dakle, za isto glasanje Vijesti a u zavisnosti od trenutne potrebe kampanje protiv RTCG, Vijesti lažu tako da ispada da je Drljević glasao sam za sebe. Prvo saopšte da je prisutno osam članova i jedan listić nevažeći, a zatim, kada im tako odgovara, da je prisutno sedam i da su svi „jednoglasno“ glasali. Međutim, pouzdani u sopstvenu bezobzirnost i nepoštovanje sopstvenih čitalaca, sve što su uspjeli jeste da dokažu da ova razlika koja ne otkriva novu istinu, već svjesno prekrajanje činjenica.

Za isti događaj, isti datum i isto glasanje, Vijesti 2021. navode osam prisutnih, a 2025. navode sedam prisutnih i „jednoglasnost“, bez korekcije naslova ili izvinjenja. Istina ih ne zanima, izvinjenje još manje, ali tekst i naslov ostaju. Ta retroaktivna revizija broja prisutnih bez korektivnog framinga nije omaška, već usaglašavanje sa trenutnom potrebom narativa. Naravno, ni u ovom slučaju neće objavti demanti već u informerskom stilu manipulisat će jer manipulacija je njihovo jedino oružje.

Principi novinarstva počivaju na provjerljivosti, identifikaciji izvora i korektivnom odnosu prema greškama. Što znači da kada se greška napravi, ona se konstatuje i ispravi na način da javnost bude obeštećena u smislu davanja prave informacije. Jer – to je novinarstvo, i to je odgovoran odnos prema javnosti.

Ipak, crnogorska medijska scena već predugo, posebno u slučaju nekih od najprominentnijih medija, pokazuje suprotne prakse, što se naročito odnosi na važne i osjetljive teme.

U tom kontekstu, najzanimljivi je odnos medijskog koncerna “Vijesti” prema RTCG-u, koji se iz dobro poznate nežurnalističke prakse ovog medija ipak izdvaja po dosljednoj jednostranosti i tndencioznosti. Analiza objava koje se tiču Javnog servisa ukazuje na izraženo uredničko licemjerje i ciljanu manipulaciju činjenicama u tekstovima koji tretiraju Savjet RTCG ili menadžment kuće.

Medijska kuća Vijesti pokazuje izraženu selektivnost. Osim toga što bez izuzetka izbjegava da prenese pozitivne ili razvojne informacije o RTCG-u, oni optužbama, shodno kampanji u produženom trajanju, daju redovan i prominentan prostor, čak i kada su bez izvora i dokaza.

I za kraj prošle sedmice, "slučajno" baš na Dan RTCG, proslavu 81 godinu postojanja Javnog servisa, su zaposlenima u RTCG "čestitali" još jednim uratkom, izvještavajući o protestu ispred RTCG. Naravno, nije im na pamet palo da se nakon toga isprave, ili da slučajno objave da je tog dana podijeljeno devedeset stanova za zaposlene u RTCG, ali to je već očekivano. Nisu čak ni reagovanje objavili.

Njihovi čitaoci tako nijesu mogli da saznaju da je na Dan RTCG-a podijeljeno 90 stanova zaposlenima, da je prikazan igrani film u našoj produkciji, da je otvoren park skulptura kao nova kulturna tačka grada i da je u Tivtu otvoren regionalni studio, osim kroz jednu kratku rečenicu, ubačenu na kraju dugačkog članka. Ali zato su istog dana objavili tekst o protestu nekoliko ljudi iz dva sindikata, koji je, istini za volju podržalo 10 ljudi ispred zgrade RTCG-a, bez informacije da su gotovo svi zaposleni čija su imena tada zloupotrijebljena javno demantovali da su dali saglasnost da budu dio bilo kakvih spiskova ili kampanje.

Ipak, ubjedljivo najglasnije tog dana bilo je prikrivanje informacija da je većina “potpisnika” nakon čuđenja što vide svoje ime u nečemu u čemu nisu učestvovali javilo da nisu potpisali niti dali ikakvu podršku tom protestu. Ali, to su Vijesti: baš oni, koji godinama ne vide nijedan problem svojih zaposlenih, uslove u kojima im novinari rade, desetine sporova zbog kršenja radnih prava, ili decenije bez Kolektivnog ugovora. Ali “vide” sve drugo, pa čak i ono što se nije desilo. 

Ovakav odnos, zasnovan na ciljevima koji nikako da se ostvare, kreirao je dugogodišnju kampanju bez bilansa: hiljade negativnih članaka o RTCG-u, nijedna pozitivna vijest, sugestivne kvalifikacije bez izvora, i brisanje potpisa umjesto korekcije i izvinjenja.

Dodatni sloj licemjerja i gaženja sopstvene profesionalnosti tabloida "Vijesti" ogleda se u činjenici da je RTCG nekoliko puta do sada, i pored redovnog puta žalbe uredništvu na netačne informacije, bio prinuđen da svoj slučaj brani ne samo argumentima, već i institucionalnim korekcijama, jer uredničke korekcije sa druge strane – nije bilo. U više navrata, RTCG je dobio slučaj tek nakon intervencije Ombudsmanke Vijesti, a ne kroz elementarni redakcijski refleks portala koji je neistinu objavio. To je sve osim dokaz snage njihovog novinarstva, već mnogo prije dokaz slabosti njihove profesionalnosti: kad institucija mora da ispravlja medij, znači da je medij odustao od sebe. A kada sistem grešku tretira kao narativnu kolateralnu korist, a demanti kao urednički gubitak, onda nije riječ o propustu, nego o uređivačkom izboru.

Problem, naravno, nije kritika. RTCG je javna institucija koja pripada svim građanima, i kritika, kad postoji razlog, mora da se čuje i mora da urodi plodom. Problem je antinovinarski model u kojem se kritika zamjenjuje manipulatorskom kampanjom, ucjenama, raznim malverzacjama i pritiscima, a greške prikrivaju tako što nastavljaju sa objavljvanjem laži, računajuć kako sto puta izgovorena laž postaje istina. U takvom odnosu RTCG nije tretiran kao javni servis svih građana, već kao meta, jer je u poslednje četiri godine preuzeo primat na crnogorskoj medijskoj sceni i pomrsio konce koncernu koji je umislio da ima tapiju na istinu.

RTCG, naravno, neće ustuknuti pred kampanjama, ali medijska scena mora priznati nešto drugo: ovo nije sukob ideja, već sukob koncepata. Sa jedne strane stoji javni servis koji se može kritikovati jer ima ime, adresu i odgovornost. Sa druge, meedij koji svoje “novinarstvo” posmatra kao kampanju koju doživljava kao industriju, služeći se reketaškom logikom u svom poslovanju. U takvim okolnostima, demanti je po logici stvari neprijateljstvo. I zato uporno ostavlja naslove da žive duže od istine, jer istinu ni kada nije ni postavio kao cilj. Kada isti događaj dobije dvije verzije, kada se potpis briše a laž ne, onda javnost ne dobija analizu – dobija kampanju. A medij koji je odustao od sopstvene uredničke odgovornosti, može napadati institucije koliko želi, ali neće moći sakriti najvažnije: da je izgubio osnovnu dužnost novinarstva – da služi istini, javnom interesu i novinarstvu.

I za sam kraj ovog prikaza, RTCG nije tema zato što je loš. Naprotiv. Ono što zaposleni imaju kod nas, nema niko drugi na domaćoj medijskoj sceni, pa ni šire od toga.

RTCG je postao problem zato što je sve bolji, sve gledaniji i zato što nam se najviše vjeruje.